Za razliku od drugih prehrambenih proizvoda, konditorski proizvodi spadaju u specifičnu i luksuznu kategoriju proizvoda te zbog toga njihova potrošnja opada uslijed smanjenja kupovne moći. U ukupnoj potrošnji proizvoda prehrambene industrije, udjel konditorskih proizvoda iznosi oko 9 posto, a potrošnja po stanovniku kreće se od 25 do 32 kilograma
Struktura potrošnje konditorskih proizvoda ovisi o klimi, prehrambenim navikama i snazi konditorske industrije koja svojim akcijama i aktivnostima potiče potrošnju. U posljednjih 20 godina, potrošnja konditorskih proizvoda porasla je za 68,3 posto, s 49.970 tona na 84.101 tona.
U zemljama EU potrošnja vlastitih konditorskih proizvoda iznosi preko 70 posto, dok se 30 posto podmiruje uvozom. Također, izvoz apsorbira do 30 posto nacionalne proizvodnje.
Hrvatska konditorska industrija jedna je od najuspješnijih gospodarskih grana, s vanjskotrgovinskim suficitom od 50 milijuna dolara i izvozom robe u vrijednosti od 120 milijuna dolara.
Uvoz sirovina, prvenstveno kakaovca kao glavne i najskuplje sirovine, ali i drugih materijala i opreme, iznosi oko 400 milijuna kuna. Iako uvozno ovisna, konditorska industrija u proizvodnji koristi oko 60 posto domaćih sirovina.
Važnost domaćeg tržišta
Ekonomski položaj konditorske industrije uvjetovan je prvenstveno volumenom i prodajom konditorskih proizvoda na nacionalnom tržištu pa se gubljenjem domaćeg tržišta potkopava njezin opstanak.
Iako je u posljednjih pet godina proizvodnja domaćih konditorskih proizvoda u Hrvatskoj rasla, rastao je i uvoz i to daleko više od izvoza.
Uz dobar dio kvalitetnih inozemnih proizvoda, u Hrvatsku se sve više uvoze jeftini i nekvalitetni konditorski proizvodi. Dobar primjer je čokolada jeftinija od sirovine od koje je napravljena.
Upravo uvoz jeftinih i nekvalitetnih proizvoda predstavlja jedan od glavnih problema hrvatskih konditora, jer povoljne cijene uvoznih proizvoda privlače potrošače.
S druge strane, cijene hrvatskih konditorskih proizvoda povećavaju se i do 50 posto zbog visokih troškova proizvodnje i nabave sirovina.
Visoka cijena šećera na domaćem tržištu drugi je problem, naime, hrvatski konditori domaćim šećeranama plaćaju 4,5 kune po kilogramu, što je 38 posto više od izvozne cijene šećera.
Prema zadnjim podacima, prodaja domaćih konditorskih proizvoda na hrvatskom tržištu ima udio od 36 posto i smanjuje se iz godine u godinu. Iako izvoz predstavlja manji dio prihoda, izvozi se kako bi se dugoročno proširilo tržište i povećalo korištenje postojećih izgrađenih kapaciteta.
Podaci WTO-a pokazuju da je izvoz povećan za 80 posto, što najbolje svjedoči o potencijalu i kvaliteti hrvatske konditorske industrije.
Šansa u EU
Šest hrvatskih tvornica koje se bave proizvodnjom konditorskih proizvoda, same su po sebi prepoznatljive robne marke, a nude i niz robnih marki pojedinih proizvoda na nacionalnom i regionalnom tržištu.
Hrvatska konditorska industrija svakako je jedna od najuspješnijih grana prehrambene industrije, posebno ako se uzme u obzir da nikada nije imala velikih gubitaka i problema izazvanih vlastitim postupcima.
Kao i ostale grane prehrambene industrije, ona također zaslužuje pomoć države koja bi svojim mjerama mogla i trebala olakšati poslovanje domaćim konditorima.
Ako ne prije, hrvatski će konditori nakon ulaska u EU imati šansu bolje iskoristiti svoj potencijal, osigurati jeftinije sirovine te poboljšati konkurentnost.
 Posao za 10.000 radnikaHrvatski konditori godišnje u proizvodnji potroše oko 25.000 tona brašna, 27.000 tona šećera, 4000 tona biljnih masnoća i 3000 tona mliječnih masnoća. Za proizvodnju ovih sirovina potrebnih konditorskoj industriji, treba angažirati oko 35.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, na kojem bi radilo najmanje 6000 radnika. Kada tome dodamo 4000 zaposlenih u konditorskoj industriji, dobivamo rezultat od 10.000 radnika koji izravno ili neizravno žive od konditorske industrije u Hrvatskoj. |
