Staru godinu smo ispratili s kunom, a novu dočekali s eurom, inflacija ne jenjava, cijene stalno rastu i pitanje je što nas čeka sljedeće godine.
Prošlu godinu potrošači će pamtiti po velikom rastu cijena, kojemu se ni danas ne vidi kraja. Već početkom 2022. godine počeli su poskupljivati energenti, što je neminovno dovelo i do rasta cijena u trgovini, a posebno je eskaliralo s ukrajinskom krizom. Vlada u veljači donosi Odluku o smanjenju PDV-a na neke namirnice i pompozno se time hvali kao velikim olakšanjem za potrošače. No budući da se ta vladina Odluka počela primjenjivati od početka travnja, njeni su se efekti pogubili u moru poskupljenja koja su se do tada desila. Vladina Odluka je zapravo izazvala veliki gnjev potrošača jer su se svi pitali što je to pojeftinilo zbog smanjenja PDV-a, jer takve cijene ne mogu pronaći. U našu udrugu tako se javila gospođa koja je s vladinom odlukom hodala po jednom velikom supermarketu i nije pronašla niti jednu nižu cijenu.
I mi smo popisali cijene jestivog ulja u četiri najveća trgovačka lanca, u tjednu prije početka primjene Vladine odluke i tjedan dana nakon primjene odluke i našli smo samo u jednom lancu cijenu nižu za 1 kunu. Tako je cijena ulja koja je krajem 2021. godine bila oko 10 kuna u travnju 2022. dogurala negdje čak i do 22 kune. Nikad nismo čuli trezveno obrazloženje za takvo drastično poskupljenje – uljarice su bile iz uroda od prošle godine i ulje je proizvedeno s cijenom struje od prošle godine pa nije jasno zašto je ulje u manje od godinu dana poskupjelo više od 100%. Jedan potrošač nam je javio da je dan prije kupio šećer po 6,50, a kada je došao drugi dan taj šećer je bio 10,50 – 40% poskupljenja u roku od 24 sata, pa gdje to ima?
JALOVA POMOĆ POTROŠAČIMA
Ministar financija je uz obrazloženje vladine odluke o smanjenju PDV-a naveo da se država po toj odluci odrekla oko 5 milijardi prihoda u proračunu kako bi pomogla građanima. Naša udruga je odmah ocijenila da bi bilo pametnije da je Vlada ograničila cijene osnovnih prehrambenih proizvoda, a 5 milijardi je mogla usmjeriti u subvencije proizvođačima i trgovcima, koji bi imali problema u poslovanju zbog ograničenih cijena. Potrošače je dodatno uznemirilo i poskupljenje struje i plina, a posebnu zbrku izazvalo je odustajanje od opskrbe plinom lokalnih opskrbljivača, pa su potrošači morali krenuti u potragu gdje će se opskrbljivati. Vlada je smanjila i PDV na pelete, ali pelete nisu pojeftinile, već ih je jednostavno nestalo s tržišta pa su se u problemima našli naročito potrošači u Dalmaciji koji su nabavili takve peći, ali nemaju gdje kupiti pelete. Cijene struje su limitirane po potrošnji kWh, a neke kategorije građana su dobile i energetski dodatak – ali on je jednokratan, a računi dolaze svaki mjesec.
OGRANIČAVANJE CIJENA NAMIRNICA
Nakon što je Vlada uvidjela da cijene i dalje rastu i da smanjenje PDV-a nije pomoglo, ipak se odlučila na ograničavanje cijena određenih namirnica pa je početkom rujna donijela Odluku o izravnim mjerama kontrole cijena određenih prehrambenih proizvoda. Po toj Odluci ograničene su cijene jestivog suncokretovog ulja, UHT mlijeka s 2,8% mliječne masti, bijeli kristalni šećer, brašno glatko i oštro određenog tipa, svinjska lopatica bez kostiju, svinjski vrat s kostima, svinjsko mljeveno meso u pakiranju do 1 kilogram i svježe cijelo pile po kilogramu.
Odmah nakon odluke pojavile su se i reakcije trgovaca pa je bilo ograničenja količine artikala koji se mogu kupiti, naročito šećera, a tog ograničenja još uvijek negdje ima. Potrošači su nam stalno javljali da je s polica nestalo je svinjske lopatice i svinjskog vrata, a i cijelo pile nije se moglo svugdje kupiti.
Zabunu je izazvalo i mlijeko jer su potrošači mislili da je ograničena cijena svježeg mlijeka, a ne trajnoga. Čudno je zapravo da je Vlada ograničila cijenu trajnog mlijeka jer se svježe mlijeko puno više kupuje od trajnoga. A u međuvremenu su cijene svježeg mlijeka znatno porasle, što je još jedna enigma – farme se zatvaraju zbog niske otkupne cijene mlijeka, a potrošačima je cijena previsoka – tko u međulancu zarađuje?
Mjere ograničenja sigurno su pomogle potrošačima, samo je listu trebalo proširiti i svakako treba produžiti ograničenje na najmanje sljedeća tri mjeseca jer poskupljenja i dalje traju.
TAJNI KUPAC ZA ZAŠTITU POTROŠAČA
Hrvatska udruga za zaštitu potrošača je među šest udruga koje u sklopu projekta “Tajni kupac za zaštitu potrošača u procesu uvođenja eura u RH”, koji financira Ministarstvo gospodarstva, popisuje cijene 60 proizvoda i 36 usluga. Cijene su prvi puta popisane u kolovozu 2022. i to u kunama, a nakon toga svaki mjesec se popisuju cijene i u kunama u eurima i tako ćemo popisivati svakog mjeseca sve do kraja 2023. godine, do kada traje obaveza dvojnog iskazivanja cijena. U projektu zapravo kontroliramo jesu li cijene dobro iskazane (cijena u eurima mora biti iskazana na dvije decimale), je li primijenjen fiksni tečaj zamjene i je li na prodajnom mjestu iskazan fiksni tečaj zamjene. Pogrešno je stvoren dojam u javnosti da će udruge u sklopu tog projekta kontrolirati rast cijena te nam potrošači svakodnevno prijavljuju kako je nešto poskupjelo.
Uvođenje eura dodatno će zakomplicirati život potrošačima jer ulazimo u eurozonu s jako visokom stopom inflacije od 13,2%, a cijene su se već negdje počele zaokruživati u eurima i to će biti dodatni udar na potrošače. Opći je dojam da su potrošači slabo informirani i da će biti puno problema, naročito za stariju populaciju jer će se trebati prebaciti na novu valutu i preračunavati cijene kako bi se snašli. Hrvatska narodna banka je obećala podijeliti kalkulatore starijem stanovništvu koje se ne koristi pametnim telefonima.
Hrana je poskupjela najviše – 19,7% i to će svakako utjecati na redukciju proračuna u kućanstvima – medijan plaća u Hrvatskoj iznosi 6.500 kn i najviše zaposlenih, 790.000 njih, ima takvu plaću ili manje od toga. Ako znamo da oko 30% kućnog proračuna odlazi na hranu, a sljedećih 30% na režijske troškove, onda nije teško zaključiti koliko ostaje za ostale potrebe. U Njemačkoj, na primjer, troškovi za hranu iznose 10% kućnog proračuna. Treba istaknuti i da 276.000 umirovljenika ima mirovinu od 1.800 kn i manje i kako oni sastavljaju kraj s krajem samo je njima znano. Dakle, cijene hrane u Hrvatskoj su 94,1% cijena u EU (podaci Eurostata), a primanja su u prosjeku oko 40% europskih. Zaključak je jasan, Hrvati plaćaju relativno puno više za hranu, s obzirom na svoja primanja, od ostatka Europske unije.
CRNI PETAK I TMURNE PROGNOZE
Crni petak je iza nas i podaci Porezne uprave govore da je potrošeno više nego prošle godine, ali nije bilo baš nekih gužvi po trgovačkim centrima, dijelom i zbog loše ponude (niski postotak sniženja), dijelom zbog online kupnje, a jedan dio nema što trošiti ili su odlučili ne kupovati samo zbog potrošačke euforije.
Prosinac je mjesec u kojem se najviše kupuje i troši i s obzirom na cijene hrane sigurno će blagdanski stol u mnogim kućanstvima biti skromniji, a sigurno će biti i manje poklona. Trebalo bi zapravo jačati javne kampanje u kojima bi se građane educiralo o smanjenju prehrambenog otpada jer previše hrane bacamo kao i o tome da ne kupujemo odjeću i obuću samo zato što je na sniženju, već jedino onda kada nam doista i treba. Previše otpada imamo već sada i ne zbrinjavamo ga na odgovarajući način i novi otpad nam sigurno ne treba.
Staru godinu ćemo ispratiti s kunom, a novu ćemo dočekati s eurom, inflacija ne jenjava, cijene stalno rastu i pitanje je što nas čeka sljedeće godine. Vlada može ponovo ograničiti cijene i proširiti listu proizvoda i tako biti dobar djed Božićnjak ili neće učiniti ništa, pa će potrošačima ukrasti Božić?
