Radna nedjelja oživjela male dućane, ali ne i trgovačke centre

U velikim zagrebačkim i riječkim trgovačkim centrima, pa i u većim marketima, gužve nije bilo. Na blagajnama se nisu stvarali redovi, a prodavačice su u većini slučajeva u buticima bile same. No, zato su male trgovine došle na svoje, kupci su im se vratili i pohitali po kruh, mlijeko i novine, ali i ostale potrepštine. Trgovci, pak, strahuju da im nedjeljni rad neće biti plaćen

Za većinu trgovina u Hrvatskoj ova nedjelja bila prva radna, s obzirom na to da je u ponedjeljak, 1. lipnja, na snagu stupio novi sezonski režim rada, prema kojem sve prodavaonice u Hrvatskoj mogu raditi i nedjeljom od 7 do 14 sati. Dio Zakona o trgovini koji uređuje rad trgovina nedjeljom i blagdanima, stupio je na snagu 1. siječnja ove godine. Prema njemu, od 1. lipnja do 1. listopada te u tijeku prosinca sve prodavaonice mogu raditi nedjeljom od 7 do 14 sati, a iznimno svaki dan od 0 do 24 sata mogu raditi benzinske postaje, prodavaonice na graničnim prijelazima, autoodmorištima, kolodvorima, zračnim lukama, pristaništima i slično.

Tijekom cijele godine nedjeljom od 7 do 14 sati mogu raditi vlasnici štandova i klupa za prodaju cvijeća i svijeća izvan tržnica, kiosci, pekarnice i slično. Isto tako mogu raditi i prodajni objekti u sklopu bolnica, hotela, toplica i sličnih institucija.

Blagajne bez redova
U kratkom vremenu od jedva nekoliko mjeseci, koliko je trajao period tijekom kojeg je većini trgovaca bio zabranjen rad nedjeljom, Hrvati su očito promijenili neke svoje navike. U velikim zagrebačkim trgovačkim centrima, pa i u većim marketima, gužve nije bilo. Na blagajnama se nisu stvarali redovi, dvoje do troje kupaca na jednoj u istom trenutku bio je maksimum. Ipak, rad nedjeljom razveselio je male trgovine, kao i njihove vjerne kupce, koji sada i nedjeljom mogu doći po kruh, mlijeko i novine.

– Kupci su zadovoljni, i gotovo svaki od njih naglasio nam je kako im je drago što opet radimo nedjeljom ujutro. Svi nas oni već dugo godina poznaju, a u trgovinu ne dođu samo ujutro, nego i kad im tijekom dana nešto zatreba. Ulje, brašno, neki sok ili piće ako im dođu nenajavljeni gosti – svi su oni danas dolazili zbog navedenih namirnica više nego zbog kruha i mlijeka, kaže Mirjana, voditeljica jednog malog dućana mješovitom robom u Sigetu. Objašnjava i kako njihovi kupci ne žele radi »sitnih intervencija u stanje hladnjaka« ići u velike trgovačke centre, jer im to oduzima puno vremena, a tamo i često kupuju nepotrebne stvari.

Umirovljenici došli na svoje

Zanimljivo, svim posjetiteljima Mirjaninog dućana najvažnije je bilo kupiti dnevne novine.
– Da, kupcima je očito jako važno da konačno zbog novina ne moraju tražiti najbliži kiosk koji radi nedjeljom, što se često zna pretvoriti u dulje šetnje, priča Mirjana te dodaje kako znatan broj njihovih kupaca čine penzioneri. Odlazak do neke benzinske postaje po kruh im je dosad bio prekompliciran, a hodočašćenje u velike potrošačke centre njima je, kaže, neki sasvim nepoznat svijet.

U velikom trgovačkom centru nedaleko ovog malog dućana lica većine prodavača i prodavačica, međutim, ne odišu zadovoljstvom. Službeni komentar o posjećenosti trgovina nitko ne želi dati, zaposlenici velikih lanaca maloprodajnih dućana samo sliježu ramenima i upućuju na službu za odnose s javnošću. Posjetitelja ima, ali sasvim sigurno ne dovoljno da zadovolji apetite poslodavaca, i čini se da akcije kojima su trgovački centri u jutarnjim satima nudili dodatne popuste na svoje proizvode nisu urodili očekivanim rezultatom. U jednom od dućana čujemo komentar prodavača – bit će dobro ako zaradom budemo mogli platiti današnji račun za struju. Na većini mjesta nitko od zaposlenih ne želi ništa reći o tome hoće li za rad nedjeljom dobiti odgovarajuću novčanu naknadu, ali grimase na njihovim licima, koje prešutno nude umjesto odgovora, dovoljno govore za sebe.

Radnik je svetinja
– Meni je sasvim svejedno. Trgovine mogu raditi nedjeljom, a i ne moraju. Dugo sam živio u Njemačkoj, i u drugim europskim državama, gdje skoro ništa ne radi nedjeljom, a i subotom su dućani otvoreni negdje do poslijepodnevnih sati. Ako nisi kupio hranu za nedjeljni ručak ili idi u restoran, ili idi na kolodvor u jedini dućan što radi, ali u kojem je sve skuplje, priča Pero, umirovljenik iz Zagreba. Zahvaljujući dijelu života provedenom u zapadnoeuropskim državama radije odlazi u velike markete jednom tjedno, ali drago mu je, kaže, i da mali rade.

– Jedino što se ne smije dogoditi je da se uspjeh ili neuspjeh tvrtke lomi preko leđa radnika. Radnik je svetinja, i ako čovjek hoće pošteno raditi, onda ga treba i pošteno platiti, zaključuje Pero.

Iskreno oduševljenje činjenicom da trgovački centri rade i nedjeljom nije krila Zagrepčanka Anja, majka dvoje djece. Ona kaže da joj radni ritam često ne dozvoljava odlazak u tjednu nabavku namirnica subotom, pa joj nedjelja ostaje jedini slobodan dan za trgovinu.

– Uza sav trud, ne stignem ranije. Nedjeljom sam prije odlazila u nabavku, i sada ću ponovno ići, barem dok bude moguće, odnosno dok to zakon bude dopuštao, priča Anja. Na pitanje stigne li u trgovačkim centrima ponekad pogledati nešto za sebe, ili nedjeljom samo kupuje najvažnije kućne potrepštine, odgovara da ovisi od situacije do situacije.

– Ako kupim sve što sam planirala u kratkom vremenskom roku, onda se nagradim odlaskom u butik.

Kupce zanima samo hrana
Kad se čovjek samo sjeti onih oplakivanja radnih nedjelja trgovina koje je slovo zakona ukinulo početkom ove godine, pomislio bi da će 7. lipnja, prve nedjelje kad će se nedjeljom opet moći šopingirati, čitava nacija biti u dućanima. Liječi li vrijeme rane, naviknu li se ljudi na sve »kao magare na batine« ili je »kvaka« upravo u prvoj radnoj nedjelji nakon šestomjesečne stanke na koju su građani zaboravili iako su je trgovački centri agresivno najavljivali?

Riječani također definitivno nisu pohrlili u dućane. Osobito ne u one u kojima nema hrane i pića. Prodavačice u Tower centru u svojim dućanima cipela, nakita, namještaja… izgledale su kao Pale sam na svijetu. To je i bilo za očekivati, jer je većina trgovaca koji ne prodaju hranu i piće, osobito u trgovačkim centrima poput riječkog »Towera«, tražila rad do minimum 17, a po mogućnosti do 20 sati. Zbog pet sati rada nedjeljom ne isplati im se ni otvarati dućane, ne prodaju skoro ništa i zapravo im je samo trošak, jer moraju platiti trgovce. Po artikle koji spadaju u kategoriju odjeće, obuće ljudi će nedjeljom doći poslijepodne, a ne ujutro, govorli su trgovci, a pokazalo se da su u pravu. Da ne bi bilo zabune, oni traže radnu nedjelju, ali ne do 14, nego do 20 sati.

Minus od 30 posto
Konzum u »Toweru« pamti i bolje nedjelje. I te kako. Dok zakon ove godine nije zabranio rad trgovcima nedjeljom, izuzev razdoblja od 1. lipnja do 1. rujna, nedjelje u Konzumu u Tower centru bile su najgužvovitija mjesta u svemiru. Doznajemo, u Konzumu je bilo 30 posto manje kupaca u odnosu na ostale dane, a na blagajnama nije bilo čekanja. Nešto bolji odaziv kupaca imao je Kaufland, no i on pamti bolje nedjelje. Na prvi pogled je izgledalo na je u nekim dijelovima ovog trgovačkog lanca bila gužva, no pravo stanje vidjelo se na blagajnama, na kojima nije bilo čekanja.

Jedna lasta ne čini proljeće, pa treba pričekati iduću nedjelju i vidjeti hoće li odaziv kupaca biti veći. Isto kao što su se trebali naviknuti na neradnu, sad se i opet trebaju naviknuti na radnu nedjelju trgovaca. (NL)

Prethodni članakDanas prva radna nedjelja ove godine
Sljedeći članakRad nedjeljom do 14 sati; više štete nego koristi