
Stalni pad standarda i sve skuplji osnovni životni proizvodi nagnali su mnoge da se upuste u krađe po samoposlugama, a mali trgovci ne znaju kako bi se obranili.
Reporteri “Slobodne” iz pet dalmatinskih gradova – Splita, Trogira, Zadra, Šibenika i Dubrovnika – istražili su krade li se iz nužde ili iz hira, i u razgovoru s prodavačima naišli na vrlo različita iskustva.
Dio trogirskih trgovaca drži da povećan broj krađa ipak uzrokuje besparica, drugi pak smatraju kako je krađe uvijek bilo. I sami svjedoci krađe kada je u supermarketu Tommy u središtu grada uhvaćen muškarac koji je ukrao bocu vina sakrivši je u hlače, ostali smo iznenađeni da je prošao “lišo”, i to još prijeteći prodavačicama i kupcima izišao vani.
Naime, doznajemo kako, prema postojećem zakonu, tek jedino oni koji ukradu robu u vrijednosti većoj od 1000 kuna podliježu kaznama. U protivnom, ako ih se uhvati na djelu, robu moraju vratiti i to je jedina sankcija. U Tommyju najviše kradu umirovljenici.
U njihovim džepovima možete naći od rezane salame do skupih losiona, a često posežu i za maslinovim uljem. Nakon “penzića”, na drugom mjestu su narkomani, a treće mjesto zauzimaju fino uglađene kućanice kojima je najmiliji pakirani pršut.
I u Konzumu kažu da kućanice rado ispod kaputa skrivaju pršut, ali zna se tamo zateći svega i svačega, od tjestenine, slatkiša do kozmetike. Kad uhvate narkomane i narede im da vrate ukradeno, postaju opasni, a onda ih prodavači, da zlo ne bude i gore, puste, čak i ne pozivajući policiju, kazuju prodavači. Zanimljivu priču čuli smo u trgovini mješovite robe Ribola.
– Najneugodnije mi je bilo kada sam u krađi uhvatila nastavnicu iz osnovne škole. Prije nekoliko dana zatekli smo na djelu gospođu za koju držimo da je prava dama, a ono njoj za oko zapela kutija keksa. Imamo i nekoliko višegodišnjih pacijenata. Jedan od njih posjetio nas je prije nekoliko dana. Kada ga ugledam, prestravim se jer je uistinu opasan. Uspjela sam mu izvući iz jakete tri paketa pršuta unatoč tome što je prethodno pljunuo moju kolegicu i mene. Jedan kradljivac čak je skinuo hlače kako bi dokazao kako ništa nije skrio, kad ono duž nogavica sašiveni džepovi puni svega i svačega.
Hitno mijenjati zakon
U Riboli razmišljaju o tome da zaposle osobu, kako su rekli, “u civilu” koja će svakodnevno hvatati kradljivce. Svi se trgovci slažu da hitno treba mijenjati zakon i donijeti onaj koji više neće opraštati ni ukradenu žvaku. Krađe po trgovačkim centrima u Zadru porasle su najmanje za 30 posto, a kradu svi, od djece i umirovljenika do dobrostojećih gospođa i profesora.
Iako nitko od zadarskih trgovaca ne želi javno govoriti o gubicima zbog krađa, priznaju kako mjesečno na djelu uhvate najmanje 15-ak lopova, ali to ni izbliza nije prava brojka. Zimi je najgore jer se plijen može sakriti u kapute i jakne.
Izuzmemo li kleptomane, čija su lica već dobro poznata u svim trgovinama, na meti dugoprstića najčešće su proizvodi koji se poslije mogu unovčiti. Skupa alkoholna pića, pogotovo viski, preprodaju se zadarskim ugostiteljima, a visoko kotiraju pršut, paški sir, buđola i zimska salama.
Najmanje se krade zbog gladi, još se nije dogodilo da je netko ukrao salamu i parizer. Kradu da bi prodali ili iz obijesti – kaže jedan zadarski trgovac koji to potkrepljuje bizarnim lopovlucima.
Djevojke kradu skupe kreme i umjetne nokte, a na odjelu tekstila kupci u kabinu uđu u staroj, a iziđu u novoj odjeći.
– U kabinama na vješalicama ostave svoju staru odjeću, isto naprave i u kutijama za cipele. Nove ukrade, a svoje stave u kutiju – kaže jedna blagajnica.
Posebna priča u Zadru su brojni narkomani, ali iako najčešće, njihove krađe su nemaštovite i najprije se otkriju. Zadnji uhvaćen natrpao je pun ruksak čokolade Milka i počeo trčati iz dućana, međutim, na parkiralištu su ga uhvatili zaštitari.
Recesija je utjerala strah u kosti i šibenskim trgovkinjama u čijim prodavaonicama mušterije, kažu, kradu kao i prije, ali se struktura lupeža stubokom promijenila, baš kao i njihov plijen. S tim u vezi i cijena ukradenih artikala koju, u slučaju nezamjećivanja kradljivca, trgovkinje podmiruju od vlastitih, ionako skromnih plaća.
– Nekada su djeca krala žvake i lizalice, a danas kradu njihove bake. Nemojte se čudit! Nedavno smo, tako, u krađi uhvatili staricu od 80-ak godina. Bilo nam je neobično što iz dana u dan u dućan dolazi u vrijeme učeničkog velikog odmora koji stariji obično izbjegavaju zbog gužve i graje. Uglavnom, bakin dnevni utržak popeo se do iznosa od 145 kuna. Nemojte misliti da je krala parizer! Baka je u svoju boršu strpala vakumirani pršut, smrznute osliće, bilo je tu i ulja, i brašna, a nije manjkala ni kinder-lada! I to, ni manje-ni više nego najveća, od 400 grama! – kazivala nam je trgovkinja iz prodavaonice “Djelo” na Obali dr. Franje Tuđmana.
Njezina kolegica iz jedinoga šibenskog Kerumova dućana složila se na prvu kako danas trgovci s više pažnje trebaju pratiti ponašanje starijih nego mlađih kupaca među policama s izloženim artiklima.
Šibenska gospoda
– Ne sjećam se kad smo zadnji put u krađi uhvatili dijete. Kradu nam uglavnom stariji. Iznenadili bi se što se krade i tko nam krade. Sve su to fina šibenska gospoda – otkrila nam je Kerumova zaposlenica.
Potvrdu riječi dviju trgovkinja pronašli smo i u trećoj, ovaj put Konzumovoj prodavaonici. Iako je riječ o svojevrsnom kvartovskom dućanu, krađe nisu rijetkost. Dapače, ima ih toliko da je naša sugovornica, po vlastitu priznanju, već izoštrila senzor za kradljivce.
– Godinama se stječe osjećaj za mušteriju koja namjerava nešto prokrijumčariti i neplatiti. Takvi su obično pristojno odjeveni i na njima nitko ne bi rekao da će ukrasti. E, baš takvi kradu sve i svašta. Neće se mašiti za paštetu… ali hoće za najveću čokoladu. Uglavnom će ukrasti štogod skuplje. Sirotinja ne krade. Doći će i zamoliti za odgodu plaćanja, a poslije pošteno podmiriti dug – rezimirala je trgovkinja.
– Dnevno otkrijem do tri lopova: većinom su to žene koje ukradeno kriju u torbicama. Gospođe, pa i one uglađene, tijekom cijele godine kradu vakumirani pršut, kobasice i sireve koje samo gurnu u torbicu. Gospari najviše kradu zimi i tada ukradeno većinom kriju pod miškom, ispod odjeće. Ljeti, kad je odjeća oskudnija, kobasice guraju u hlače! Više nema srama te kradu i po deset istih artikala odjednom: jedan uvaženi gospar je ukrao deset krema za masažu vrijednih 820 kuna, dok je neki starčić ukrao bombone vrijedne 552 kune!
Ističe to neslužbeni dubrovački rekorder po broju otkrivenih lopova u trgovinama, zaštitar Zvonimir Securityja Blaž Marić koji će uskoro u mirovinu.
Iako će kleptomani u supermarketu Tommy odahnuti, spremaju im “dobro uvježbano iznenađenje”. Nitko ne otkriva koga, ali će i novi zaštitar uspješno otkrivati lopove; narkomane dok zbog droge kradu skupa alkoholna pića, posebno martini i viski. Kod njih zaštitar mora biti spreman i na obranu od nekontroliranih reakcija jer su spremni u bijegu i bahatosti i udariti.
Siromašni zbog zaborava teške stvarnosti kradu “unučiće” od 0,5 dl i njima iz očiju “izvire tuga”. Posebnu pozornost u dubrovačkim trgovinama posvećuju grupama Rusa i Talijana koji uvijek imaju spremne trikove za odvlačenje pozornosti dok na drugoj strani organizirano doslovce prazne police.
– Kad otkrijem djecu u krađi žvake i čokolade, skoro kroz plač sve vrate. No, nakon toga znaju doći ljuti roditelji i pitati zašto djecu maltretiramo, a ne zovemo njih da plate. Ali, još se nije dogodilo da su krali sportaši. Oni su, po svemu, ponos ovog grada – kaže Marić kojeg zbog učinkovitosti neki u šali zovu i “blade runner”.
Krivotvorene novčanice
Slično je i u lapadskom DOC-u, odnosno Kerumu gdje se hvale sustavnim otkrićima. Stoga tamo narkomani rijetko kradu. No, veliki je promet šansa za puštanje u optjecaj krivotvorenih novčanica: one kvalitetnije izrađene pokušavaju proturiti stranci, a slabije, kao što je ovog tjedna bio slučaj, domaća mladež koja tako uglavnom osigurava make-up.
Zanimljivo je kako je nevolja natjerala velike tržne centre da se unatoč konkurenciji “umreže”: kratko nakon što se otkrije osoba za koju sumnjaju da je kleptoman, podrobni opis te osobe telefonski se javlja konkurenciji. Tako se jedino učinkovito može “boriti i obraniti” i od nekih uglednih poduzetnika koji su “slučaj za psihijatriju jer jednostavno moraju nešto ukrasti”, iako im je obiteljska kuća puna svega.
Takvi gospari i gospođe nakon ulaska dobivaju neprimjetnu pratnju koja dnevno otkrije i po deset krađa. Za neke se starije kleptoman(k)e zna kako kratko nakon njih dolaze djeca i samo pitaju što su tog dana njihovi “posudili”…(Slobodna Dalmacija)