Na početku mandata iz Europske su mi komisije govorili da različita kvaliteta nije problem dok god je proizvod siguran za zdravlje. Sada se taj stav mijenja pa kao Izvjestiteljica za hranu trenutačno pišem prvu poziciju Europskog parlamenta po tom pitanju koja bi trebala rezultirati promjenom europskih zakona kako bi se takvu praksu ukinulo, ističe Biljana Borzan, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu.
Razgovarao: Goran Pavlović, goran@jatrgovac.hr
Europske vrijednosti, jedinstvo u različitosti, jednakost svih država, ne smije ostati mrtvo slovo na papiru naših temeljnih ugovora i zakona, one se moraju pokazati u praksi. Moja misao vodilja u svemu što radim u Europskom parlamentu je uvijek da se čuje i hrvatski glas, da se uvaži i gledište naših građana, da ne određuju velike zemlje kako ćemo mi živjeti, naglašava Borzan.
U proteklom ste razdoblju pokrenuli te se angažirali oko više inicijativa u pogledu zaštite potrošačkih prava. Možete li reći kako ste se odlučili angažirati baš u ovom području?
Mnogo područja kojima se bavim kao što su prava pacijenata te sigurnost i kvaliteta hrane usko su vezana za moju struku. Nastojim uvijek imati interes naših građana u prvom planu i raduje me kada prepoznaju moj rad, javljaju mi se svojim problemima i vide me kao nekoga tko želi i može pomoći. Teme kojima se bavim utječu na njihov svakodnevni život. Uvijek je izazov direktive, uredbe i mjesece rada staviti u nekoliko jasnih i jednostavnih rečenica, ali presretna sam kad čujem da ljudi vide i vrednuju moj trud.
Posebno je u domaćoj javnosti odjeknulo istraživanje kojim je dokazana različita kvaliteta i cijena naizgled istih proizvoda u Hrvatskoj i Njemačkoj. Recite nam nešto više o samoj metodologiji i nalazima ovog istraživanja?
Na tome sam istraživanju s Hrvatskom agencijom za hranu radila skoro dvije godine. Svaka faza istraživanja odrađena je na maksimalno transparentan i jasan način. Uzorak, tj. proizvode koji će se testirati odabrali su hrvatski građani u anketi koju je proveo GfK jer nisam htjela da netko kaže da ja osobno imam nešto protiv neke multinacionalke. Uzorkovanja i testiranje obavili su vodeći hrvatski laboratoriji specijalizirani za određene vrste proizvoda. Nakon toga formirana je radna grupa stručnjaka koja je procijenila imaju li rezultati utjecaj na kvalitetu. Rezultati su bili porazni, trećina je proizvoda bila niže kvalitete u Hrvatskoj u odnosu na Njemačku, a samo je jedan od 26 testiranih proizvoda bio jeftiniji kod nas.
Kako su na ove vaše napore reagirali u samoj Europskoj komisiji? Činilo se da je na početku mandata bilo dosta skepse.
Uistinu sam prešla dalek put što se ovog problema tiče. Na početku mandata iz Europske su mi komisije govorili da različita kvaliteta nije problem dok god je proizvod siguran za zdravlje, da bi prošlog rujna, nakon godina istraživanja i dokazivanja, predsjednik Komisije Jean Claude Juncker u svom godišnjem govoru o stanju Unije rekao da je to prioritet EU. Kao Izvjestiteljica za kvalitetu prehrambenih proizvoda, trenutačno pišem prvu poziciju Europskog parlamenta po tom pitanju koja bi trebala rezultirati promjenom europskih zakona kako bi se takvu praksu ukinulo. Najava je da će Komisija izići s prijedlogom zakona u travnju.
Znači, prijedlog regulacije ovog područja je već u proceduri?
Tako je. Paralelno s testiranjem, krenut će i proces izmjene zakona na razini EU. U tim aktivnostima blisko surađujem s povjerenicom za zaštitu potrošača Verom Jourovom. Vjerujem da će rezultati europskog istraživanja biti snažan poticaj za što stroži i efikasniji zakon.
Kako je na rezultate vaših istraživanja reagirala sama industrija?
Mi smo tijekom cijelog procesa bili maksimalno transparentni, slušali proizvođače kada su govorili o specifičnosti svakog proizvoda, sve smo uzeli u obzir kako bi rezultati bili neoborivi. Nakon objave moga istraživanja Hipp je povukao manje kvalitetnu i manje zdravu dječju kašicu s hrvatskog tržišta, ali ne možemo se pouzdati u dobru volju proizvođača kojeg smo “uboli” istraživanjem. Mora postojati jasan zakon koji će to zabraniti. Industrija intenzivno lobira protiv zabrane dvostruke kvalitete proizvoda.
Možemo li onda reći da jedemo kvalitetnu i sigurnu hranu?
Možemo reći da jedemo sigurnu hranu. Postoji niz zakona na razini EU koji reguliraju sigurnost hrane, ali nema jamstva za kvalitetu hrane.
Početkom ste ožujka na konferenciji za novinare objavili kako ste osigurali 800 tisuća eura iz EU proračuna za financiranje europskog istraživanja kvalitete prehrambenih i neprehrambenih proizvoda te ste pritom prozvali hrvatsko ministarstvo gospodarstva, koje se nije javilo na natječaj. Možete li reći koje će sve grupe proizvoda biti obuhvaćene ovim istraživanjem?
Od svibnja će se testirati hrana, a zatim deterdženti, higijenski proizvodi i kozmetika. Moj je ured bio u komunikaciji s Ministarstvom gospodarstva, poduzetništva i obrta tako da mogu potvrditi kako su znali za natječaj. Ne znam zašto se nisu prijavili. Iako se u mojoj anketi čak 80 posto građana Hrvatske izjasnilo kako smatraju da su građani drugog reda i da im se prodaju manje kvalitetni proizvodi, hrvatsko ministarstvo gospodarstva nije osjetilo potrebu da se javi na natječaj.
Zaštita prava potrošača polako se nameće kao jedna od najvažnijih politika EU. Osobno ste radili i na direktivi o zabrani diskriminacije prema mjestu prebivališta, tzv. geoblokiranju, o čemu ste govorili i na konferenciji Ecommerce Day 2018 održanoj krajem ožujka u Zagrebu. Kada bi ova direktiva trebala stupiti na snagu te što ona donosi europskim, ali napose i hrvatskim potrošačima?
Direktiva o zabrani geoblokiranja stupa na snagu u rujnu. Ona omogućuje potrošačima da kupuju od bilo kojeg trgovca bilo gdje u EU. Prije su potrošači preusmjeravani na nacionalne stranice gdje su ponuda i cijene nerijetko drugačiji ili im je odbijana prodaja. Istraživanje Europske komisije pokazalo je da su razlike u cijenama primjerice online iznajmljivanja automobila za određene države bile i do 53 posto, dakle do 134 eura skuplje na nekim nacionalnim stranicama za istu uslugu na istoj lokaciji. To je neprihvatljivo. Stupanjem ove Direktive na snagu, potrošači će moći uživati i u većem izboru proizvoda. Primjerice, samo 7 posto modela pametnih telefona dostupno je u svim državama EU, a više od 50 posto modela samo u jednoj državi. Potrošači će sad imati znatno veći izbor jer će moći kupovati online iz države gdje postoji određeni model.
Prekogranična online kupovina u EU čini tek 14 posto ukupne internetske kupovine. Možemo li ukidanjem ove barijere očekivati njen rast?
Prema istraživanjima Europske komisije, povećanje online trgovine s trenutačnih bi 5 posto na 15 posto značilo siguran rast BDP-a na razini Unije za 1,7 posto. Oko 60 posto građana EU preferira online trgovinu jer određene proizvode ne mogu naći na teritoriju svoje države članice, a uz to, internet kupovina je često jeftinija opcija.
U tom području upravo je izglasana i Uredba o prekograničnoj dostavi paketa. Nedavno ste izjavili kako je ovo odlična vijest za Hrvatsku jer je prekogranična dostava u manje države članice u pravilu bar dvostruko skuplja nego u veće. Hoće li to dovesti do pojeftinjenja dostave i za hrvatske potrošače?
U EU se dnevno dostavi oko 11 milijuna paketa. Nova će Uredba donijeti transparentnost na tržište dajući veću ovlast regulatornim agencijama, u našem slučaju HAKOM-u. Sve cijene koje ne odgovaraju stvarnim troškovima dostave bit će prijavljivane Europskoj komisiji, što će dovesti do pojeftinjenja dostave. Na taj se način uvodi red na jedno vrlo nelogično tržište gdje je primjerice dostava u jednom smjeru bila tri puta skuplja, nego dostava za istu udaljenost u drugom smjeru. Također, ovo je odlična vijest za Hrvatsku, jer je prekogranična dostava u manje države članice u pravilu bar dvostruko skuplja nego u veće. Voljela bih reći da će dostava pojeftiniti od sutra, ali neće, to je proces. Dakle, kada Uredba stupi na snagu trebat će vremena da Komisija uvede reda.
Možemo li zaključiti da se postupno ukidaju diskriminatorne prakse prema hrvatskim potrošačima i da smo na putu uspostave jednakosti među državama članicama EU-a u tom pitanju?
Da. Europske vrijednosti, jedinstvo u različitosti, jednakost svih država, ne smije ostati mrtvo slovo na papiru naših temeljnih ugovora i zakona, one se moraju pokazati u praksi. Moja misao vodilja u svemu što radim u Europskom parlamentu je uvijek da se čuje i hrvatski glas, da se uvaži i gledište naših građana, da ne određuju velike zemlje kako ćemo mi živjeti. To je konstantna borba, ali savjestan rad, dobra pripremljenost, stručnost i argumentiranost iznimno se cijene u Europskom parlamentu.
Na Svjetski dan prava potrošača Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta je s Ministarstvom financija i Gradom Zagrebom potpisalo sporazume o suradnji u financiranju savjetovališta za zaštitu potrošača. Ministrica Dalić pritom je izrazila nadu će time od 1. srpnja postojati savjetovališta u šest gradova, čime bi se njihov broj u odnosu na sadašnje stanje povećao za dva. Kako komentirate ove sporazume?
Bilo bi jako dobro kada bi financiranje potrošačkih organizacija išlo brže i po predvidljivoj špranci, a ne da svake godine moraju, nekoliko mjeseci i bez plaća, čekati da im se obnove sredstva. Potrošačke organizacije u Hrvatskoj rade velik posao i njihov trud je nužan i hvalevrijedan.
Smatrate li da hrvatsko ministarstvo gospodarstva dobro radi u ovom području?
Kao što rekoh, može puno bolje. Može i bolje u odnosu na pitanja potrošača općenito koja su nekako po strani u odnosu na druga područja.
Ilija Rkman, predsjednik saveza “Potrošač” – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača u svojoj je izjavi povodom Svjetskog dana prava potrošača upozorio na izvješća Eurobarometra iz prethodne četiri godine koji Hrvatsku u pogledu potrošačkih prava svrstavaju na dno EU. Jesmo li uistinu na tako niskim granama kada je riječ o ovom strateški važnom području društvenog i ekonomskog života?
Potrošači u Hrvatskoj najviše se žale na tele operatere. Posebno su nezaštićeni stariji građani i djeca koji su često žrtve nepoštenih trgovačkih praksi. Problem je što je velik dio potrošačkih prava reguliran, ali u praksi se ne provodi. Veseli me vidjeti da s godinama broj pritužbi potrošača trgovcima i potrošačkim udrugama raste jer su svjesniji svojih prava. I ja dobivam jako puno potrošačkih upita građana. Treba biti uporan. Na razini EU potrošačka su prava jedna od najvažnijih politika i jako puno prednosti za koje se izborimo u Europskom parlamentu prenosi se direktno u nacionalna zakonodavstva.
Institucionalno gledano, je li naš sustav savjetovališta i društava koja se bave zaštitom prava potrošača dobro organiziran? Što biste preporučili da se napravi ili promijeni u tom području?
Mislim da potrošačke udruge rade najbolje što mogu s obzirom na uvjete.
Consumers International (CI) ove godine vodi kampanju za pravednije digitalno tržište, što je nastavak prošlogodišnjih aktivnosti kada se tražio digitalni svijet kojem potrošači mogu vjerovati. Digitalni svijet pruža mnogo mogućnosti, ali krije i puno zamki. Na što potrošači koji kupuju preko interneta trebaju osobito paziti?
Ako zvuči predobro da bi bilo istinito, vjerojatno i jest. Kupujte od trgovaca iz EU jer oni spadaju pod europsko zakonodavstvo i jamče vam veća prava u slučaju problema. Kupujte s provjerenih stranica. Čitajte recenzije s više izvora. Nemojte zaboraviti na dostavu. Raspitajte se i o eventualnoj carini.
Više od polovice korisnika interneta u svijetu ne kupuje online jer nemaju povjerenja u takav oblik trgovine. Je li taj strah bez temelja?
Nije bez temelja. Nekim ljudima je dovoljno jedno loše iskustvo da potpuno prekriže taj način kupovine, ali zapravo je to često puno ugodniji i nerijetko jeftiniji način kupnje. Čak 70 posto građana EU žali se da im je dostava preskupa, a više od 50 posto ne zna što učiniti u slučaju problema s dostavom. Zato sam uvela obavezu u Uredbu o dostavi da potrošaču prilikom kupnje trgovac mora navesti sve oblike dostave koji su mu na raspolaganju s usporedbom cijena. Isto tako, prije kupnje mora se informirati potrošača što da učini u slučaju problema.
Trebaju li države u tu svrhu provesti i digitalno obrazovanje i osvještavanje potrošača kako bi im pomogle u razumijevanju mogućnosti i rizika u kupovanju roba i usluga preko interneta? Postoje li takve inicijative na razini EU-a?
Naravno, postoji niz takvih inicijativa, a Komisija je aktivirala i tzv. platformu za online rješenje sukoba. Mehanizam za rješavanje malih prekograničnih pritužbi na razini EU vrlo je jednostavan. Oštećena strana ispuni online formular koji se automatski upućuje na nadležni sud. Ako su potrebna saslušanja odvijaju se preko Skypea kako bi se smanjili troškovi. Kada sud donese presudu, ona se jednostavno isprinta i može provesti u bilo kojoj zemlji članici EU.
Društveno odgovorno poslovanje vrlo je široka tema koja dobiva sve značajnije mjesto u poslovnim strategijama poduzeća. U želji da se smanji količina bačene hrane, aktivno ste uključeni i u projekt u sklopu kojeg bi se nagrađivali donatori među prodavačima i trgovcima koji će se ponašati solidarno i donirati godišnje najviše hrane. Možete li reći nešto više o ovoj inicijativi?
Tijekom današnjeg dana u Hrvatskoj će se baciti više od tisuću tona hrane. U isto vrijeme, pučke kuhinje i socijalne samoposluge neće imati dovoljno za nahraniti sve koji dođu po pomoć! Problem bacanja hrane ne može se riješiti samo odredbama i zakonima, potrebno je i mijenjati svijest. Zato sam s Mrežom hrane pokrenula inicijativu “Najdonator” kojom ćemo odati priznanje tvrtkama koje su se istaknule doniranjem hrane u prošloj godini. Vjerujem da nema nikoga tko ostaje ravnodušan na pune kontejnere kruha iza trgovačkih lanaca i reakcija javnosti je uvijek snažna. No, u isto vrijeme neki od proizvođača i trgovaca redovito i obilato doniraju što dobiva puno manji odjek u javnosti. Takve tvrtke želimo nagraditi da budu primjer onima koji društvenu odgovornost i solidarnost zanemaruju. Prvo dodjelu planiramo organizirati u Europskom parlamentu u svibnju ove godine.
Velika ste zagovarateljica i prava žena. Kako je moguće da i danas u razvijenom, demokratskom i emancipiranom svijetu žene i muškarci nisu jednako plaćeni za iste poslove?
Apsolutno nema nikakve logike. Statistike pokazuju da su žene bolje obrazovane od muškarca. Žene su također mudrije u poslovanju. Primjerice, poduzetnice su puno uspješnije prebrodile ekonomsku krizu od muških kolega. Unatoč tome, na direktorskim pozicijama tek je 5 posto žena. Jaz u plaćama na razini EU je 16,4 posto, a u Hrvatskoj oko 10 posto. Taj problem povlači i niz drugih elemenata poput činjenice da žene i dalje često rade u slabije plaćenim sektorima, dobivaju manje promaknuća i slabije su zastupljene na vodećim položajima. Neke države članice pokazale su da se problem može riješiti i na nacionalnoj razini. Švedska je prošle godine zakonski zabranila razliku u plaći za jednak rad, a Španjolska je uvela mehanizme evaluacije plaća i opisa posla kako bi kontrolirala plaće. Hrvatska Vlada bi se mogla ugledati na takve primjere.
