
Novo uređenje prava u pogledu autorskih djela stvorenih u radnom odnosu tražit će prilagodbu kako u praksi, tako i u stajalištima sudske prakse. Uređenje odnosa radnika i poslodavaca vezano uz inovacije svih oblika i autorska djela stvorena na radu ili u svezi s radom imperativ je od presudnog značaja za održanje konkurentnosti gospodarstva.
Na 8. sjednici Hrvatskog sabora održanoj 1. listopada 2021. godine, na prijedlog Vlade RH donesen je novi Zakon o autorskim i srodnim pravima. Time se hrvatsko pravno uređenje autorskog prava osuvremenilo i prilagodilo digitalnom društvu te uskladilo s najnovijim zakonodavstvom Europske unije.
U dijelu koji se odnosi na autorska djela stvorena u radnom odnosu uvedene su značajne novine. Do novine u uređenju došlo je zato što se smatra kako je uređenje iz ZAPSP-a iz 2003. stvorilo probleme u praksi jer većina poslodavaca nije ugovorom o radu ili drugim aktom uredila pitanja autorskog prava nad autorskim djelima stvorenima u radnom odnosu, a slični problemi pojavljivali su se i u državnoj i javnoj službi. Pravna nesigurnost u praksi u pogledu korištenja tako nastalih djela, a zbog izostanka ugovornih odredbi, stvorena je zbog činjenice da se poslodavac nije prema trećima mogao predstavljati kao nositelj prava iskorištavanja na djelima stvorenim u radnom odnosu, osim ako je bilo ugovoreno drugačije. Tako se u članku 100 novog Zakona uređuju pitanja autorskih djela stvorenih u radnom odnosu, kao i državnoj i javnoj službi odnosno definira se autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu te se navodi da se odnosi glede tako nastalih djela uređuju zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos ili drugim ugovorom sklopljenim između autora i poslodavca.
NOVE ODREDBE ZAKONA
Tako se autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu definira kao djelo koje za vrijeme trajanja radnog odnosa kod određenog poslodavca stvori autor izvršavajući svoje obveze iz ugovora o radu. Prema novom zakonskom uređenju smatra se da je, ako ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos ili drugim ugovorom sklopljenim između autora i poslodavca nije drukčije određeno, poslodavac stekao isključiva autorska imovinska prava iskorištavanja autorskog djela stvorenog u radnom odnosu, u sadržaju i opsegu koji je potreban za ostvarenje djelatnosti koju obavlja, bez prostornog i vremenskog ograničenja, neovisno o prestanku radnog odnosa za vrijeme čijeg je trajanja djelo nastalo.
Također se smatra da je poslodavac dobio autorovo odobrenje da djelo stvoreno u radnom odnosu javno objavi, prerađuje i prevodi te takvo koristi, sastavi s drugim djelom radi zajedničkog korištenja te uključi u zbirku ili bazu podataka i tako koristi, kao i da djelo predstavlja javnosti pod imenom poslodavca, zajedno s autorovim imenom, ako je to moguće s obzirom na način korištenja i ako nije drukčije ugovoreno s autorom djela.
Isto tako se smatra se da je poslodavac dobio autorovo odobrenje da dovrši njegovo nedovršeno djelo stvoreno u radnom odnosu, za slučaj da autoru radni odnos prestane prije dovršetka djela, kao i u slučaju kad se opravdano može smatrati da autor neće moći sam dovršiti djelo uredno i pravodobno u skladu s potrebama poslodavca, ako nije drukčije ugovoreno s autorom djela.
Zakon posebno ističe primjere arhitektonskog djela te računalnog djela stvorenog u radnom odnosu. Tako precizira da se navedene zakonske odredbe odnose na sve elemente arhitektonskog djela koji uključuju skice, studije, plastične i druge prikaze, nacrte, idejna rješenja, idejne projekte, glavne projekte, izvedbene projekte, planove, zahvate u prostoru iz područja arhitekture, urbanizma i krajobrazne arhitekture te je poslodavac ovlašten koristiti sve ili neke elemente arhitektonskog djela izrađenog u radnom odnosu za izradu drugih elemenata istog ili drugog arhitektonskog djela, bez ograničenja i bez ikakvog dodatnog dopuštenja autora, ako nije izrijekom drukčije ugovoreno između poslodavca i autora.
Kad se radi o računalnom programu koji je stvorio radnik u izvršavanju svojih obveza iz ugovora o radu, poslodavac ima sva isključiva prava iskorištavanja toga računalnog programa, bez sadržajnog, vremenskog i prostornog ograničenja, osim ako je ugovorom o radu drukčije određeno.
PLAĆA I POSEBNA NAKNADA
Pravo na naknadu za stvaranje autorskog djela u radnom odnosu i njegovo iskorištavanje ostvaruje se primanjem plaće. Ako je međutim korištenje autorskog djela stvorenog u radnom odnosu imalo bitan doprinos na povećanje dohotka odnosno dobiti ili na unaprjeđenje obavljanja djelatnosti poslodavca, autor ima pravo na posebnu primjerenu naknadu. Ta naknada mora biti razmjerna doprinosu koji je njegovo autorsko djelo imalo na povećanje dohotka odnosno dobiti ili na unaprjeđenje obavljanja djelatnosti poslodavca, ako je to određeno u ugovoru o radu, pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili drugom aktu kojim se uređuje radni odnos ili u drugom ugovoru sklopljenom između autora i poslodavca. Pravo na posebnu primjerenu naknadu pripada autoru neovisno o prestanku radnog odnosa za vrijeme čijeg je trajanja autorsko djelo nastalo. Ako se prava za autorska djela stvorena u radnom odnosu ostvaruju kolektivno, tako ostvarena naknada u cijelosti pripada autoru, ako nije drukčije ugovoreno između poslodavca i autora, ili ne proizlazi iz pravila odgovarajuće organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili iz ovoga Zakona.
PRIJENOS PODUZEĆA ILI POGONA
U slučaju prijenosa poduzeća, pogona ili njihovih dijelova u kojem se iskorištava ili treba iskorištavati autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu, na drugu osobu, predmnijeva se da se sva autorska prava iskorištavanja u pogledu pripadajućih autorskih djela stvorenih u radnom odnosu, neovisno o prestanku radnog odnosa za vrijeme čijeg je trajanja djelo nastalo, prenose na stjecatelja poduzeća, pogona ili njihovih dijelova. U slučaju prestanka ili smrti poslodavca koji nema pravnog sljednika niti nasljednika, prava iskorištavanja iz ovoga Zakona prestaju.
AUTORSKA DJELA NA UPRAVLJAČKIM FUNKCIJAMA
U praksi se postavilo pitanje statusa članova upravnih tijela poslodavca u odnosu na njihovu pojavu kao autora određenih autorskih djela koja stvore u okviru obavljanja toga članstva. Naime, članstvo u upravi trgovačkog društva ne mora isključivo biti uređeno ugovorom o radu, kada se radi o radnom odnosu člana uprave sklopljenim s trgovačkim društvom kao poslodavcem. Često je taj status člana uprave trgovačkog društva uređen posebnim menadžerskim ugovorom, te takav član uprave ne mora biti u radnom nego posebnom ugovornom odnosu prema trgovačkom društvu.
Sve navedene zakonske odredbe na odgovarajući način se primjenjuju i na autorska djela koja u ispunjavanju svojih obveza prema trgovačkom društvu stvori član upravnog ili nadzornog organa trgovačkog društva ili osoba koja obavlja drugu odgovarajuću upravljačku funkciju u trgovačkom društvu. U takvom slučaju trgovačko društvo smatra se poslodavcem.
Opisanim izmjenama željelo se u naš autorskopravni sustav kao i u cjelokupno pravo intelektualnog vlasništva i radno pravo unijeti nova rješenja, koja bitno mijenjaju pozicije titulara na iskorištavanje autorskih djela nastalih u radnom odnosu. Novo uređenje prava u pogledu autorskih djela stvorenih u radnom odnosu tražit će prilagodbu kako u praksi, tako i u stajalištima sudske prakse. Uređenje odnosa radnika i poslodavaca vezano uz inovacije svih oblika i autorska djela stvorena na radu ili u svezi s radom imperativ je od presudnog značaja za održanje konkurentnosti gospodarstva.