Većinski vlasnik i predsjednik Uprave Agrokora još je prije pet godina najavio da će njegova tvrtka biti prva u regiji.
Agrokor u Hrvatskoj proizvodi i prodaje najviše mineralne i izvorske vode, najviše ulja i margarina, najviše sladoleda, najviše mesa i mesnih prerađevina, a sve se to prodaje, među ostalim, i u najvećem trgovačkom lancu – Konzumu. Agrokor osvaja sve veće udjele i na tržištima Bosne i Hercegovine te Srbije, no njegove ambicije tu ne staju. Agrokor je od lani, s prihodom većim od 3,8 milijardi eura, najveća tvrtka u regiji, pretekao je tradicionalno vodeće naftne kompanije, a ove krizne godine samo je učvrstio svoje prvo mjesto. Naftašima je išlo lošije, a Agrokoru još bolje nego lani.
Prvi u regiji
Vlasnik Ivica Todorić ponosan je na prvo mjesto, posebno stoga što je, kaže, još prije pet godina rekao da će Agrokor biti prvi u regiji. Za Jutarnji list govori kako je to postigao i što planira dalje.
– Kao što se sada vidi, gradeći Agrokor stvorili smo jednu neprocjenjivu vrijednost. Napravili smo prave bisere od poduzeća, redom europske konkurentne kompanije s najmodernijom tehnologijom, najmodernijom organizacijom upravljanja, zaposlenicima maksimalnih vještina, izvanredne brendove koji imaju odlične udjele na tržištu, lojalne kupce, a sve to u industrijama u kojima su nam konkurenti najveće multinacionalne kompanije.
Kako ste to postigli?
– Svih ovih godina kupovali smo kompanije pred bankrotom, koje gotovo nisu postojale. Kad smo kupili Jamnicu, bila je razrušena, sa 130 zaposlenih i s prodajom osam milijuna litara vode godišnje, a danas prodaje 600 do 700 milijuna litara. Ledo, Zvijezda, PIK Vrbovec, Belje i drugi danas su moderne, konkurentne, stabilne i uspješne kompanije. Agrokor investira u hrvatske kompanije posljednjih 20 godina, one su danas moćne. Lani smo se popeli na vrh, ali ove godine tu smo poziciju učvrstili. U devet mjeseci ove godine naš je ukupni prihod 28 posto veći nego Inin, a lani je bio 1,88 posto veći. Stvorili smo nevjerojatnu vrijednost za dioničare, za zaposlenike i za državu i sredine u kojima radimo. Agrokor ima oko 39 tisuća zaposlenih. Zbog trgovine mnoge su proizvodnje na nas vezane, mnoge proizvodnje ugovaramo i imamo velik utjecaj na hrvatsku ekonomiju.
Dobro, u čemu je tajna? I drugi su početkom devedesetih kupovali tvrtke, ali danas nisu na vrhu. Štoviše, nema ih više na poslovnoj sceni.
– Moraš znati što hoćeš, imati viziju i strategiju, znati što i zašto ulažeš. Drugo, moraš razumjeti gdje ulažeš. Mi smo ulagali na malim tržištima gdje je bilo relativno teško i bili smo svjesni da moramo raditi barem dva puta više i bolje nego drugi. U 36 godina nikad nisam bio na godišnjem odmoru, non-stop radim.
Osnovna ideja: proizvodnja
Zašto sami toliko radite? Što onda rade vaši menadžeri?
– Ja sam svjestan da imam, recimo, neku sladolednu industriju kakvu imaju i Nestle, Unilever i ostali. Kako se ja mogu njima suprotstaviti? Oni su moćni, imaju znanja, tržišta i kontakte, i ja im se suprotstavljam radom. Naravno da imam i timove mladih ljudi u koje smo uložili velik novac. Mi danas možemo dati pedeset ministara, sve ljude između 30 i 40 godina…
Hoćete li novom ministru gospodarstva Đuri Popijaču dati jednog od ona četiri državna tajnika, kako je HUP najavio?
– Ne, ne vjerujem. Ali pazite: Agrokor danas ima ljude koje i svijet priznaje. Evo, Roland Berger će sada prikazati upravljanje Konzumom kao case study, jer kažu da su Konzum i Tesco na određenoj razini upravljanja, a da su svi ostali veliki lanci ispod.
Na velikim kongresima naši ljudi su predavači.
Što su oni učinili da se Konzum odupre žestokoj konkurenciji? U Hrvatsku su došli Metro, Mercator, Kaufland, Lidl…
– Ogroman tim Konzumova menadžmenta prije desetak godina počeo je pripreme za uključenje na europsko tržište retaila. Mnogo je sati, noći, truda i znoja potrošeno da se steknu vještine da bi se mogao organizirati i uspješno nositi s najvećima. I sada se vidi iz rezultata da je Konzum lani imao oko 1,6 milijardi kuna prometa, ove godine bit će nešto veći, a mnogi su veliki došli na naše tržište. Konzum je sa svojim potencijalom znanja postao jedna od najmoćnijih regionalnih kompanija. Zato sada ima potencijal da investira i kupi nekog od većih igrača. Konzum je stvorio objektivnu šansu da postane najveći retailer odavde do Kine.
Je li možda ključ vašeg uspjeha zatvoreni lanac od poljoprivredne proizvodnje do trgovine?
– Nije. Konzum ima 25 posto hrvatskog tržišta, ali prodaje manje od 10 posto Jamničinih proizvoda. Bilo bi nepravedno kazati da to nije nikakva pomoć, posebno kad je kompanija u razvoju i u izgradnji novih brendova. PIK Vrbovec ima danas fantastičan asortiman i sigurni smo da će osvojiti tržište, jer su kvalitetni i konkurentni, i da se bez njih neće moći živjeti. No, u početku, dok ljudi još nisu poznavali te proizvode, bila je velika pomoć što je Konzum uzeo i prodavao njihovu robu. Prema tome, ima tu nekih sinergija, ali naša vlastita proizvodnja ima mali udio u Konzumu. Proizvodimo stotinjak proizvoda, a Konzum ih prodaje trideset tisuća.
Jeste li sredinom sedamdesetih zamišljali da ćete jednog dana biti velik tvorničar i velik trgovac?
– Kad sam bio mlad, zamišljao sam da će mi neki uspješan čovjek u Americi dati da vodim neku ozbiljnu kompaniju. Imao sam cilj i viziju da steknem snagu, znanje i moć da upravljam i stvaram u biznisu. Kad sam 1976. osnovao Poljoprivredni obrt ‘Ivica Todorić’ i počeo graditi svoj staklenik u Kloštru, samo sam čekao priliku da dobijem povjerenje onih koji imaju kapital, da mi daju novac kako bih stvorio novu vrijednost. No, iz proizvodnje je to tada bilo teško, jer su banke uvijek voljele velik promet i profitabilnost. Krenuo sam u trgovinu robama – sa pšenicom i uljima, radio sam velik promet i dobio kredit za proizvodnju. Uvijek mi je proizvodnja bila osnovna ideja.
Međunarodni rejting
I tako ste dočekali devedesete godine i privatizaciju.
– Kad su stigle devedesete, uvozio sam za cijelu Jugoslaviju voće i povrće, cvijeće i drugo. U jednom danu imao sam na carini po pedeset šlepera. Kako sam već 15 godina uvozio cvijeće, znao sam kako se uvozi. Dobio sam podršku i 200 ili 300 tisuća maraka kapitala od mojih partnera cvjećara. Za to sam mogao kupiti nekoliko šlepera, zavrtio sam novac, vratio im ga i počelo se vrtjeti. Kad su se drugi počeli baviti tom trgovinom, ja sam već iz nje izašao i počeo investirati u drugom smjeru.
Kad ste odlučili da ćete biti najveći u regiji?
– Prije pet godina rekao sam da će Agrokor biti najveći. Već smo tada imali viziju da ćemo biti veći od jedne Ine, znali smo kuda idemo, kako se stabilno razvijati i kako stvoriti međunarodni ugled. Mi već 12 godina imamo međunarodni rejting. Uvijek nam je misao vodilja bila da budemo konkurentni. Nismo ulagali u nešto što nema perspektive. Nema smisla podići plantažu banana u Hrvatskoj.
Danas u Hrvatskoj ima toliko prilike za ulaganje i investicije koje se sutra vraćaju. Nisam protiv gradnje infrastrukture, mi smo turistička zemlja i to nam treba, ali taj se novac sporo vraća. Da smo ga dali u tvornice koje imaju smisla, imali bismo drukčiju zaposlenost i drukčiju poziciju.
Isplative investicije
Koje su to tvornice i investicije koje se mogu brzo isplatiti?
– U ovom trenutku u Hrvatskoj trošimo oko 2,2 milijuna komada svinja. Od toga se u Hrvatskoj oko 600.000 proizvodi konkurentno, drugo je nekonkurentno, a 30 posto je uvoz. Znači, možemo sad napraviti farme svinja i za nekoliko mjeseci ih nećemo morati uvoziti.
Nadalje, od dvadesetak tisuća tona mrkve, koliko trošimo, Hrvatska uvozi 98 posto. Ove je godine Belje prvi put proizvelo pet tisuća tona mrkve, pa će se uvesti još 15.000 tona. Ako posadimo mrkvu, za godinu dana Hrvatska je neće morati uvoziti. Ili, Đuro Đaković i Končar mogu napraviti vjetrenjače koje će već sutra dati struju. Niz je stvari koje bismo mogli operativno odmah pokrenuti.
Što mislite, zašto se to kod nas ne događa?
– Mislim da smo svi neobjektivni. Ponosan sam na ono što je Hrvatska napravila u 20 godina. Prije 20 godina nismo imali ni policiju ni vojsku ni ikakav ustroj. Kažu da danas ima previše općina. Vjerojatno ima, pa će se taj broj smanjiti ako bude pametnih odluka. Kad su se tu na zagrebačkom igralištu postrojavale prve jedinice, ljudi nisu imali niti što obući, a danas smo u NATO-u. Sve je ove faze trebalo proći. Mislim da bismo trebali biti ponosni na sve što je napravljeno. Moglo se, naravno, i više i manje. Može li se sada bolje? Može, ali se može i lošije.
Mnogi zaposlenici danas tvrtke opet shvaćaju kao svoje i spremni su se za njih boriti. Razumiju da je to kapital Ivice Todorića, ali i da će oni, ako podržavaju taj kapital, imati bolje plaće, bolje uvjete, nove tehnologije, sigurniji posao i tako dalje.
Misle li tako i vaši zaposlenici?
– Uvjeren sam da su odnose između kapitala i rada odlično razumjeli i da su i oni danas zadovoljni pozicijom koju smo dostigli i koju ćemo, naravno, i dalje razvijati. I siguran sam da smo zajedničkim radom upravo u Agrokoru stvorili takve međusobne uvjete i zato smo stvorili najveću i vrijednu kompaniju u državi i regiji.
Je li vam u iskoraku u regiju bilo ključno partnerstvo s Miroslavom Miškovićem, vlasnikom Delta holdinga u Srbiji?
– Kad sam vidio da sam u Hrvatskoj uspio s Ledom, i da Ledo ima vrijednost u Hrvatskoj, prvi put sam investirao u Bosnu. Kupio sam u Čitluku za 20 milijuna maraka jednu lijepu malu sladolednu industriju i počeo je razvijati. Kad sam vidio da uspijevam i u Bosni, usudio sam se krenuti dalje. Tek kad sam stekao sigurnost investiranja izvan Hrvatske, u Bosni, krenuo sam u Srbiju. Nisam imao partnerstvo ni s kim u Srbiji, ali s mnogim tamošnjim poslovnim ljudima i svim strukturama vlasti imam dobre kontakte. Predstavio sam im svoje planove i projekte i rekli su mi da me podržavaju.
Kad se prodavao Frikom, dva puta sam razgovarao sa srpskim ministrom za privatizaciju. Rekao mi je: ‘Znate, gospodine Todoriću, nama to nije jednostavno zbog politike’. Potom me nazvao i rekao mi da su dogovorili termin razgovora kod premijera Đinđića. Razgovarao sam s Đinđićem 45 minuta, a i on je tada ponovio da im nije lako donijeti takvu odluku. Na to sam rekao: ‘Ja ću dati korektnu ponudu, a ako ne budem izabran, nikad neću o tome reći niti riječ’. On se okrenuo prema ministru i rekao: ‘Ministre, ako Agrokor da dobru ponudu, ima da i dobije firmu, a mi moramo to politički riješiti’.
Dao sam najbolju ponudu i izabrali su me.
Klonim se politike
Jeste li preplatili Frikom iz straha da ne budete najbolji na natječaju?
– Dali smo tada nešto više novca nego što je bilo realno jer smo, kao investitor izvana, htjeli pokazati svoju dobru volju. Sve se to na kraju isplatilo.
Uvijek se spekulira koliki je utjecaj Ivice Todorića na donošenje zakona i strateških odluka. Kakav je vaš odnos s politikom i političarima?
– Kad sam donosio stratešku odluku što ću i kako raditi, rekao sam: radit ću sve što nema veze s državom. Danas imam maloprodaju u koju dođe tko hoće, prodajem vodu koju kupuje također tko hoće i tako dalje. S državom nemam nikakve veze.
No, ovo je tako mala sredina i toliko smo svi opterećeni korupcijom, da kad bi čovjek bio eksponiran, shvatilo bi se pogrešno. I zato se klonim toga.
Na početku bilo mi je jako važno višestranačje, i to mi je važno i danas. Uvijek je važno da imaš oporbu, kao što treba imati i konkurenciju na tržištu, jer bez toga nema razvoja.
Svih ovih godina ja sam 24 sata radio i stvarao. Nema me po restoranima niti po prijemima, ne skrivam se, ali imam posla i ne stignem. Mislim da sam kod gospodina Zlatka Mateše, dok je bio premijer, bio jednom ili dvaput. Kod pokojnog Račana bio sam jednom na razgovoru jer sam bio kod gospodina Linića koji je rekao: ‘Ajmo kod premijera’. Kod gospodina Ive Sanadera bio sam možda tri puta. Svi znaju da nisam povezan ni s jednom strankom.
Sad odjednom pričaju da podržavam Milana Bandića, a njegovi su ljudi došli i rekli da hoće jabuke, mi smo mu ih prodali, ispostavili fakturu na 130 tisuća kuna i na sve je plaćen porez. U deset godina, koliko je gospodin Stipe Mesić predsjednik, samo sam dva puta bio kod njega, a nikada ga nisam nazvao. Za što bih ja trebao predsjednika?
Odlična premijerka
Jeste li dobili ikakvo priznanje za svoj uspjeh?
– Bilo bi logično da su me, zbog ovakvog uspjeha, pozvali predsjednik države i premijer i da su mi rekli: ‘Gospodine Todoriću, Agrokor zapošljava toliko puno ljudi, uspješan je, stvarno ste napravili velik posao.’ Pa da onda Agrokor konačno dobije i neko priznanje.
Je li vas ikad itko pitao za neki savjet o ekonomskoj i gospodarskoj politici?
– Na Agrokor se ipak gleda na specifičan način, uspješni smo, veliki smo i sami mislimo da nije dobro da se na bilo koji način uvlačimo u politiku.
Politika najavljuje daljnju privatizaciju, posebno velikih sustava. Treba li nam to sada?
– Privatizacija se mora nastaviti. Primjerice, prije nekoliko mjeseci je prvatizirano Valpovo, koje je bilo pred stečajem. Već danas je novi vlasnik od toga napravio jedno zdravo i uspješno poduzeće. Agrokor je dao najbolju ponudu za Vupik. Kada potpišemo ugovor, za dva mjeseca, to će postati uredan poslovni subjekt, a za dvije godine uspješna kompanija.
Hrvatska sad ima problem brodogradnje. Da ja odlučujem, okupio bih najodgovornije ljude, raspisao bih drugi krug privatizacije i energično vodio proces prema kraju.
Ne zanima me čiji je Varteks i jesu li mu dionice na Malti ili u Luksemburgu. Ali, kao građanina ove zemlje zanima me trebamo li tekstilnu industriju, trebamo li Varteks i tih tri tisuće zaposlenih. Vlada mora odlučiti hoće li i kako pomoći tekstilnoj industriji. To sve treba napraviti odlučno i energično.
Kako ocjenjujete rad nove premijerke?
– Premijerki za sada dajem čistu peticu. Ali, što je problem? Ima previše protokolarnih obaveza, a žena mora raditi. Slomit će se.
Izlazak na velika tržišta
Postoji li u Hrvatskoj, u političkoj eliti, kritična masa koja može detektirati probleme i odlučiti kako ih riješiti?
– Siguran sam da Hrvatska ima potencijala. Nije uvijek kompetentan ministar, niti je Ivica Todorić u svemu najpametniji. Ali, Hrvatska može složiti tim za svaki problem i riješiti ga. Ova ekonomska kriza je najveća u povijesti. Mnoge zemlje iskrcale su tisuće milijardi da saniraju stanje, a u Hrvatskoj država ništa nije dala, nego je još uzela i građanima i firmama. No mi smo još na nogama.
Za to je zaslužno poduzetništvo, zaslužna je Narodna banka i poslovne banke. Ovo dugo traje i brojke kreću prema dolje. Svi bismo sada morali donositi brze, kratkoročne mjere. Prvo moramo pokrenuti investicije, moramo pomalo pokrenuti potrošnju jer bez nje nema proizvodnje, a bez proizvodnje nema radnih mjesta. Primjerice, treba nešto učiniti da se pokrene potrošnja u građevinarstvu. Mi imamo jako puno sagrađenih stanova, treba dati pogodne kredite kupcima, jer će se pokrenuti cijeli kotač.
Treba pokrenuti i potrošnju u turizmu. Zašto ne bismo proglasili da je u prosincu i siječnju sedam dana smještaja s doručkom u svim hotelima u Hrvatskoj besplatno, uz uvjet da gost potroši sto eura? Ljudi će doći, prodat ćemo vodu, kavu, čokoladu, mlijeko, kruh i tako dalje. Idemo stvoriti neki vid potrošnje i pokrenuti našu industriju. To moramo i možemo.
Gdje će biti Agrokor za pet godina?
– Agrokor je tako vrijedna kompanija, koja ima odličnu bazu da postane uspješna internacionalna kompanija. Za pet godina Agrokor bi morao imati 10 milijardi eura prometa. Mi želimo na velika tržišta. I dalje gledamo i imamo priliku izaći na velika tržišta.
Znači, niste odustali od Rusije i Turske nakon neuspješnih pokušaja akvizicija njihovih trgovačkih lanaca?
– Ne, nikako nismo odustali. Danas imamo ozbiljne šanse na jednom i na drugom tržištu.
Smatrate li Rusiju i Tursku perspektivnijim tržištima od, recimo, Njemačke i Francuske?
– Na Zapadu je infrastruktura već postavljena i ta su tržišta zasićena. Zato idemo na tržišta na kojima možemo investirati, poput Srbije, Rusije, Turske… A kad tu ojačamo, ulagat ćemo i na Zapadu.
Jesu li vam Getro i Mercator željene akvizicije?
– Strateški interes ove države jest da što manje kompanija propadne jer nam je vrijedno svako radno mjesto. Getro je vrijedna i ozbiljna kompanija, koja je, kao i svi mi, pogođena krizom, pa procjenjuje da bi bilo bolje spojiti se s nekim drugim maloprodajnim lancem. Agrokor bi to mogao napraviti, ali nema prevelikih interesa. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati, i uvijek ćemo biti spremni pomoći.
Kao što Mercator gleda da kupi Konzum, tako smo i mi zainteresirani za kupnju Mercatora. Te dvije tvrtke zajedno bile bi senzacionalna priča. Bila bi to najveća trgovačka kompanija u svim zemljama regije. Pravo je čudo da su dvije male zemlje, Hrvatska i Slovenija, uspjele izgraditi tako kvalitetne i jake kompanije.
Nismo prezaduženi
Dobro, je li Mercator na prodaju?
– Svašta se piše. Navodno ga prodaju.
Strani bankari i analitičari kažu da je slabost Agrokora jedan vlasnik. Što vi na to kažete?
– Je li taj jedan vlasnik slabost, vidi se kroz rezultate. Naravno, to može biti potencijalna opasnost, kao što može biti i prednost.
Stalno vas prozivaju zbog neplaćanja i kažu da ste generator nelikvidnosti.
– To je upravo nevjerojatno koliko je nerazumijevanja i nebuloza. Obaveze prema dobavljačima u našoj bilanci za 2008. su sedam milijardi kuna. U istom izvješću piše da su od tih sedam milijardi kuna dvije milijarde mjenice, dakle garancije plaćanja. Ostaje pet milijardi kuna obaveza dobavljačima, ali to su nedospjele obaveze. Te priče o Agrokoru su nečija konstrukcija.
Mi imamo 30 milijardi kuna ukupnih prihoda. Godinama radimo s nekim kompanijama.
Kako stojite sa servisiranjem dugova?
– U 25 godina, koliko smo na tržištu kapitala, svi su dugovi uvijek plaćeni na vrijeme.
Kako u ovoj kriznoj godini financirate investicije?
– Dijelom iz vlastitog kapitala, dijelom iz zaduženja. Naše zaduženje je sedam milijardi kuna, a promet nam je 30 milijardi kuna.
Koliko ste do sada investirali?
– U zadnje tri godine investicije su oko devet milijardi kuna. Lani su investicije bile oko 4,5 milijardi kuna, ove godine mi investiramo oko 1,7 milijardi kuna, a naši partneri, na primjer leasing tvrtke, još jednu do 1,5 milijardi. Znači, u ovom je trenutku u Hrvatskoj oko 2,5 milijardi kuna investicija po osnovi Agrokorova djelovanja.
Osjećate li se kao najbogatiji ili kao najzaduženiji čovjek u Hrvatskoj?
– Nismo, prema našim vrijednostima, prezaduženi, ali svaki biznis je rizik. Srećom, Agrokor se bavi biznisom koji je u krizi manje osjetljiv jer ljudi moraju jesti.
Ja svoje bogatstvo nisam nikad osjetio. Radim 24 sata, nikad nisam po jahtama i morima. Lani sam prvi put otišao na neki drugi kontinent, na kratko u Afriku, u Tanzaniju. Radim od jutra do sutra, jer se ovakva kompanija ne može stvoriti bez rada. Agrokor je moćan jer ima znanje, fenomenalan tim, fenomenalne brendove i svjetski konkurentne kompanije.
Da morate prodati neki svoj biznis, čega biste se najlakše odrekli?
– Imamo čudesne ponude za kupnju, mogli bismo prodati i dobiti ogroman novac. Ali, mislimo da naše tvrtke možemo učiniti još vrednijima. Najteže bismo prodali one koje još nismo sredili i u koje treba još uložiti.
Primjerice, Tisak je kompanija koju je kriza strahovito pogodila. Nismo zadovoljni njegovim poslovanjem, ali vjerujemo da će Tisak biti fenomenalno uspješan za dvije godine. Njega bismo zadnjega prodali.
Naselja za radnike
Kakvi su vam planovi za razvoj kompanije i nove investicije?
– Hrvatska, pa i cijela ova regija, vrlo će brzo postati dio Europske Unije. To nam nameće potpuno nov pristup ulaganjima. Razmišljao sam o tome gdje ću u budućnosti graditi tvornice. Da bih mogao biti konkurentan s velikima, procjenjujem da bi najbolja lokacija bila na križanju autocesta Zagreb – Beograd i Budimpešta – Osijek – Sarajevo – Dubrovnik. Mi trebamo velika tržišta i moramo se pozicionirati u njihovu centru da najlakše dođemo do kupaca, a na ovoj poziciji bili bismo jednako daleko od Budimpešte, Zagreba, Beograda i Sarajeva. To znači da ćemo tvornice morati koncentrirati, što znači da će se neki tvornički kapaciteti zatvarati i preseliti. Sada proizvodimo sladoled u Hrvatskoj, Mađarskoj, Srbiji i Bosni. Umjesto njih, napravila bi se jedna velika tvornica na tom križanju i iz nje bi se opskrbljivala cijela regija. Ako to ne napravim, neću biti konkurentan prema velikim multinacionalnim kompanijama.
Kako ćete preseliti radnu snagu iz Zagreba u Slavoniju? Znate da je mobilnost hrvatske radne snage jako mala.
– Napravit ćemo krasna sela i naselja. To je predivan kraj.
Znači, imate neku novu viziju industrije na ovim prostorima?
– Da, to je Agrokor. (Jutarnji.hr)
Povijest Agrokora 1976. – Ivica Todorić osnovao Poljoprivredni obrt 1989. – Registrirao kompaniju Agrokor d.d. —– 1994. – U sastavu kompanije su Jamnica, Agroprerada, Zvijezda, DIP Turopolje, Ledo, Konzum, Silos-mlinovi, Bobis i Solana Pag 2004. – U Mađarskoj kupuje tvornicu sladoleda Baldauf i tvornicu mineralne vode Fonyodi 2005. – U Srbiji kupuje maloprodajni lanac Idea i tvornicu ulja Dijamant, a u Hrvatskoj Belje i PIK Vrbovec 2007. – U Hrvatskoj kupuje Tisak, a u Bosni trgovačku kuću VF Komerc |