Uvođenjem nove tehnologije, desalinizacijom morske vode i hidroponskim uzgojem, Katar želi masovno unaprijediti proizvodnju hrane te polupustinjske predjele preoblikovati u poljoprivredne krajolike
Ogromne zalihe nafte i plina Kataru su priskrbile jedan od najviših dohodaka po glavi stanovnika, moderan i urban krajolik te dovoljno ugleda i financijske moći da organizira Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. godine.
Međutim, sve katarsko bogatstvo moglo bi biti nedovoljno da ova sušna zemlja ostvari svoj ambiciozni plan samodostatnosti u proizvodnji hrane, piše Reuters.
Poput ostalih naftom bogatih, a vodom siromašnih zemalja Perzijskog zaljeva, Katar 90% svojih potreba za hranom namiruje uvozom. Međutim, za razliku od drugih zemalja koje su se s tom činjenicom pomirile, Katar želi većinu svoje hrane proizvoditi domaćim resursima.
Samodostatnost u proizvodnji hrane
Iako je Katar mnogo investirao u poljoprivredna zemljišta diljem svijeta kako bi osigurao dovoljne zalihe hrane, kupujući zemlju u Sudanu i Australiji, a najavljeni su i planovi ulaganja vrijedni milijune dolara u poljoprivredne projekte u zemljama poput Kenije, Brazila, Argentine, Turske i Ukrajine, paralelno su odlučili maksimalno iskoristiti mogućnosti tehnologije na svom zemljištu.
Desalinizacijom morske vode i hidroponskim uzgojem, koji zahtijeva manje količine vode, a pruža mnogo veći urod, Katar želi masovno unaprijediti agrarnu proizvodnju te određene polupustinjske predjele preoblikovati u poljoprivredne krajolike.
U tu je svrhu i katarski princ Sheikh Tamim bin Hamad bin Khalifa al-Thani ove godine izdao dekret o organiziranju Katarskog nacionalnog programa za osiguranje hrane (QNFSP).
Fahad Bin Mohammed al-Attiya, čelnik tog programa, izjavio je kako trenutno u Kataru egzistira 1.400 farmi, a QNFSP bi taj broj trebao i više nego udvostručiti.
“Ukoliko primijenimo nove tehnologije i efikasnost proizvodnje podignemo na višu razinu, predviđamo da će domaća proizvodnje hrane lako zadovoljiti 60% do 70% naše potražnje”, izjavio je Attiya.
Prema riječima čelnika QNFSP-a, program bi trebao započeti u siječnju 2014., a do 2024. godine sistem bi trebao u potpunosti funkcionirati. Uz to, Attiya je naglasio kako je sva proizvodnja unutar ovog programa namijenjena isključivo domaćoj uporabi jer si zemlja siromašna vodom poput Katara ne može dopustiti izvoz vode kroz hranu.
Realnost ili hir?
Bez obzira na privlačnost ovakvog plana i katarsko ogromno bogatstvo koje omogućuje toj zemlji korištenje najbolje tehnologije i opreme, određeni ekonomisti i poljoprivredni stručnjaci naglašavaju kako plan nema ekonomskog smisla.
Naime, Katar ima oko 1,7 milijuna stanovnika, od čega je samo 20% Kataraca, dok su ostali strani radnici. Uz to, većinu površine čine pustinje pa stručnjaci naglašavaju kako Katar nema potrebe za takvim programom.
Slične programe neuspješno su pokušale provesti i neke druge zemlje Perzijskog zaljeva, poput Saudijske Arabije, koja je 2008. odustala od projekta samodostatnosti u proizvodnji žitarica, zaključivši kako je projekt preskup i prerasipan s obzirom na domaće zalihe vode.
Katar, međutim, polaže nade u svoju financijsku moć i želi pokazati kako može uspjeti ondje gdje je njihov veći susjed podbacio.
QNFSP bi, zaključuje Reuters, mogao ostati samo hir ili se pretvoriti u veliki uspjeh, poput stvaranja katarske međunarodne televizijske kuće Al Jazeere. (Bankamagazin)
