Iskusna vlasnica zagrebačkog Malog luga već godinama uspješno plovi trgovačkim vodama. Međutim, poslovanje u doba strožeg zatvaranja zbog širenja pandemije koronavirusa ne bi tako skoro ponovila.

Mali Lug slikovito je seoce u Gorskom kotaru u okolici Čabra koje je, prema popisu iz 2011., imalo tek 79 stanovnika. Ujedno je i rodno mjesto Petra Klepca, junaka velike fizičke snage, poznatog po junačkim djelima u borbi protiv Turaka. Ali, Mali lug je i ime dućana smještenog na jednom uglu u zagrebačkoj Mandaličinoj ulici čija je vlasnica, junakova prezimenjakinja, Katarina Klepac Grgić, nadjenuvši mu to ime odlučila odati svojevrsnu počast suprugovim roditeljima i kraju iz kojeg potječu.

Kao i brojni dućani koji posljednjih godina vrijedno dopunjavaju raznovrsnu ponudu među kvartovskim trgovinama, i vlasnici Malog luga odlučili su na svojim policama i u hladnjacima imati svježe i prerađene proizvode malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. “Pokrećući posao zamisao nam je bila kupce naviknuti na to da nudimo domaće proizvode asortimanom Mini mljekare Veronika pa su nam tako oni bili jedni od prvih dobavljača. Međutim, daleko od toga da smo se samo na njima zaustavili. Uvrstili smo gotovo odmah na početku razne zimnice, sokove, pekmeze, pa su slijedili keksići, kolači, grickalice bez glutena, kruh i peciva bez aditiva”, prisjeća se vlasnica Katarina.

Korak po korak, dan po dan i artikl po artikl, napunio je Mali lug pet godina. Ni sama vlasnica Katarina ponekad ne vjeruje da je već toliko prošlo. “Na ideju o otvaranju dućana s baš ovakvim asortimanom došla sam jer i mi kod kuće uglavnom konzumiramo domaće proizvode.

Dobavljače sam isprva tražila sama, čak godinu dana prije otvorenja obilazeći sajmove i proučavajući što se nudi”, kazuje Katarina prisjećajući se kako nije uvijek bilo jednostavno pronaći pouzdanog partnera. Sada je puno lakše jer je na tržištu veći broj uzgajivača i proizvođača, tu su i razne društvene mreže kao i mediji koji sve više prepoznaju važnost domaće proizvodnje pa se za raznovrsnu ponudu lakše dozna. Vlasnici Malog luga posebna je olakotna okolnost činjenica da je sa svojim dućanom već poznata u tim krugovima pa se sada češće dogodi da proizvođači i uzgajivači zovu nju i nude svoje delicije.

TRGOVINA U KRVI
Pri donošenju odluke da se i sama upusti u bavljenje trgovinom pomoglo joj je nekoliko čimbenika. Trgovac po struci, od roditelja iskusnih trgovaca koji u kvartu vode uhodani posao imala je i tu sreću da obitelj u vlasništvu ima poslovni prostor na frekventnoj lokaciji i poziciji koja se pokazala idealnom upravo za ponudu kakvu je donio Mali lug. Danas je Katarini najvažnije da joj mušterije svakoga dana dođu po kruh, mlijeko i još poneku sitnicu. Kad je otvarala dućan fokus joj je bio na majke s malom djecom koje nisu uvijek u mogućnosti otići do placa po svježe namirnice, ali nije zaboravila niti starije sugrađane koji su jednako tako željni okusa voća i povrća iz djetinjstva, a kakve su im u novije vrijeme ponudili Mali lug i njegovi vjerni dobavljači.

Katarina ne može ne pohvaliti se da joj često navrate i brojni poznati glumci koji stanuju u blizini, liječnici iz obližnjih bolnica Sveti duh i Sestre milosrdnice te poneki visokorangirani političar. “Svima njima, kao i ostalim zaposlenim sugrađanima, zgodno je što i van radnog vremena tržnica mogu nabaviti grincajg za domaću juhu. Naravno, ponosna sam i jer nas je prepoznao cijeli kvart, a usmenom predajom krug kupaca se sve više širi”, ističe Katarina dodajući kako kupci za nju, ali i ponudu dućana imaju samo riječi hvale.

RADNO VRIJEME
Zasluge za lijepo uhodani posao i bogatu ponudu svakako idu vlasnici Katarini, ali nije zanemariva niti uloga dugogodišnje djelatnice Lahorke koja se Malom lugu priključila u svojim umirovljeničkim danima. I dok je Katarina dežurna u jutarnjoj smjeni, od 8 do otprilike 14.30, Lahorka preuzima dućan do kraja radnog vremena odnosno do 19 sati. “I da promet skoči do neba i da slijedom toga mogu samo sjediti i ubirati lovorike, mislim da bih uvijek provodila određeno vrijeme u dućanu jer se iskustvo komunikacije s kupcima ničime ne može nadomjestiti”, ističe vlasnica Katarina priznajući kako joj je ipak ponekad želja zaposliti još jednog trgovca koji bi je rasteretio, ali onda se predomisli jer joj je ovako s Lahorkom, koju ponekad zamijene za njenu majku, i više nego ugodno i lijepo raditi.

Iskustvo koje ne bi tako skoro ponovila jest poslovanje u doba strožeg zatvaranja zbog širenja pandemije koronavirusa. “U tih nekoliko tjedana sama sam preuzela dućan budući da su stariji ljudi ipak ugroženiji. Hrabro sam bila u dućanu pod trostrukom zaštitnom opremom, s duplim slojem maski i vizirima, a jedna mi je smjena izgledala skoro kao tri”, uz smijeh, ali i znatno olakšanje, prisjeća se Katarina. Kupci su tada, bojeći se nestašica, gomilali sve proizvode, a dogodila se i pokoja svađa oko posljednje litre mlijeka u hladnjaku. Posebno je začudna bila pomama za špinatom kojega se kupovalo na kile, a ne po nekoliko stotina grama kao obično. S odmakom od nekoliko mjeseci Katarini se čini da su se možda ljudi u tom razdoblju odlučili zdravije hraniti što se danas vidi jer su neki od njih u međuvremenu postali stalne mušterije koje se radije odluče za kupnju u Malom lugu nego za odlazak u veliki trgovački centar. Kako bilo, ona je i stresno razdoblje, iako je u sebi itekako paničarila, “pregrmjela” s osmijehom, što je kupcima sigurno donijelo optimizam i želju za ponovnim dolaskom u dućan na jednom uglu nedaleko Ilice.

Kad sve zbroji i pogleda s odmakom, Katarina zaključuje kako bi, kad jednom koronakriza mine, bilo poslovno mudro otvoriti još jedan Mali lug. Bilo bi joj, naravno, kao pravom trgovcu, žao što ne može provoditi vrijeme u oba dućana i osjetiti raspoloženje kupaca. Svejedno, u tom bi slučaju svi vrijedni mali poljoprivrednici imali još jedan kanal plasmana svojih proizvoda što je ipak dobitna kombinacija za sve uključene.