U sektoru mlijeka i dalje postoje veliki izgledi za daljnji rast, posebice u pogledu proizvoda s dodanom vrijednošću (sir), ali i sastojaka koji se upotrebljavaju u hranjivim i dijetetskim proizvodima te proizvodima namijenjenima sportašima
Od 1. travnja u Europskoj uniji su nakon 30 godina ukinute proizvodne kvote za mlijeko.
Simbolično je tada jedna od udruga europskih proizvođača mlijeka organizirala pred Europskim parlamentom mirni prosvjed kako bi ukazali na probleme s kojima se suočavaju.
Oni su simbolično zastave 28 zemalja članica spustili na pola koplja te pritom poručili da se zastave velikih prehrambenih koncerna vijore visoko.
“Zbog očekivanog viška mlijeka, sada će veliki proizvođači diktirati uvjete više nego ranije. Cijene će se strmoglaviti jer će europski farmeri imati manje tržišne moći da postignu cijenu koja bi pokrila troškove proizvodnje”, izjavio je predsjednik udruge Europski odbor za mlijeko Romuald Schaber.
Spomenuta je udruga tim povodom održala svoju glavnu skupštinu kojoj je prisustvovala i skupina hrvatskih proizvođača mlijeka.
“Bojimo se poplave mlijeka prema Hrvatskoj, očekujem pad otkupnih cijena mlijeka. Mljekara nam već najavljuje da će smanjiti cijenu za 15 lipa. Ponuda je velika, a potražnja mala”, izrazio je mišljenje hrvatskih proizvođača mlijeka Marko Gračaković, vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva iz Novske.
NEKI U TOME VIDE PRILIKU
Sustav mliječnih kvota definitivno se napušta 31. ožujka. Uveden je 1984. kako bi se spriječila proizvodnja viškova koji su otkupljivani po visokoj cijeni da bi se na kraju bacali. Mliječni sektor u Europi prolazi kroz velike promjene posljednjih godina.
Prema podacima Komisije, u posljednjih šest godina broj mliječnih farmi u EU smanjen je za oko 200.000. Povjerenik za poljoprivredu Phil Hogan je rekao da okrupnjavanje proizvodnje nije povezano s ukidanjem kvota, nego je dio šireg procesa koji ima mnogobrojne uzroke.
U Komisiji ističu da ukidanje kvota ne mora automatski značiti teži položaj za manje proizvođače, kojima preporučuje da se udruže u zadruge i tako kolektivno pregovaraju s otkupljivačima te da se usmjere na mliječne proizvode s većom dodanom vrijednošću, poput sira, i da pronađu tržišnu nišu.
Ukidanje kvota uvodilo se postupno. Između 2009. i 2013. postupno su se za 1% godišnje smanjivale kvote kako bi se proizvođači pripremili.
Ukidanje kvota dočekuje se s oduševljenjem u pojedinim zemljama članicama jer u tom vide priliku za izvoz svojih proizvoda na svjetsko tržište, gdje se stalno bilježi rast potražnje za mlijekom i mliječnim proizvodima. Primjerice, Irska planira povećati proizvodnju mlijeka za 50% do 2020. godine.
Da je mlijeko tražena roba na svjetskom tržištu potvrdio je i indeks kompanije Tetra Pak objavljen koncem prošle godine.
Ovaj indeks, inače sedmi po redu koji je objavila ova vodeća kompanija u rješenjima za preradu i pakiranje hrane, zaključuje kako će globalna potrošnja mlijeka porasti za 36% do 2024. godine sa sve većim jazom između razvijenih tržišta mliječnih proizvoda i tržišta u razvoju.
Izvještaj ističe da će potražnja prvi put prerasti dostupnu ponudu u narednom desetljeću uslijed rasta populacije, povećanja kupovne moći i urbanizacije u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. U osvrtu na Hrvatsku iz Tetra Paka navode kako najnovije procjene pokazuju da se u Hrvatskoj recesija nastavlja i u segmentu mlijeka gdje je nivo potrošnje u 2014. pao za 3,1% u odnosu na prethodnu godinu, dosegavši 62,5 litre po stanovniku.
U toj potrošnji više od tri četvrtine otpada na trajno mlijeko, čija je potrošnja lani pala za 2,8%, dok je potrošnja pasteriziranog mlijeka smanjena za još većih 4,3%. Vrhunac potrošnje industrijski proizvedenog mlijeka U Hrvatskoj bio je 2009. godine (317 milijuna litara ili 72 litre po stanovniku) i od tada je u stalnom padu, što se podudara s trajanjem recesije.
Unatoč postojanju brojnih brendiranih proizvoda i trgovačkih marki domaćih i stranih proizvođača, te prilično velikog raspona cijena, smanjena kupovna moć potrošača i njihov oprez prilikom trošenja rezultiraju značajno smanjenom konzumacijom mlijeka. Takav trend očekuje se i u narednih godinu dana, kada bi trebao početi oporavak, i to prvenstveno tržišta trajnog mlijeka, kažu u Tetra Paku.
PREPORUKE MINISTARSTVA
Na Stručnom savjetu za praćenje stanja u proizvodnji i preradi mlijeka, koji je održan u Ministarstvu poljoprivrede početkom travnja, istaknuto je kako je s ukidanjem sustava mliječnih kvota EU-a pred proizvođačima mlijeka novo razdoblje izazova i prilagođavanja novim tržišnim i proizvodnim okolnostima.
Iz resornog Ministarstva pritom su poručili kako zbog toga žele kontinuirano raditi s proizvođačima i prerađivačima na modelima suradnje koji su dozvoljeni i dopušteni u sklopu zajedničke poljoprivredne politike EU.
Osvrćući se na ukidanje kvota u EU, iz Ministarstva navode kako i dalje postoje veliki izgledi za daljnji rast, posebice u pogledu proizvoda s dodanom vrijednošću (sir), ali i sastojaka koji se upotrebljavaju u hranjivim i dijetetskim proizvodima te proizvodima namijenjenima sportašima.
Prema podacima Hrvatske poljoprivredne agencije, početkom ožujka ove godine nešto više od 10.000 poljoprivrednika na mjesečnoj je razini isporučivalo mlijeko (mljekarama, odnosno u tome nisu oni koji imaju vlastite mljekomate, preradu mlijeka na vlastitom domaćinstvu). Iako je broj isporučitelja u blagom padu (2,02% u odnosu na 2014.), prosječna godišnja isporuka kravljeg mlijeka po isporučitelju je u porastu – u 2014. je porasla za 14,27% u odnosu na godinu ranije, a čak za 89% u odnosu na 2008. godinu.
U Ministarstvu smatraju kako je poseban napredak u proizvodnji mlijeka vidljiv iz podatka o povećanju isporuke mlijeka prve klase – 2003. samo je 22,7% isporučenog mlijeka bilo prve klase, 2008. godine 72,1%, a 2014. godine 96,1%.
Iako je Hrvatska brojčano s 58.815 isporučitelja mlijeka koji su isporučivali 540,79 milijuna kilograma mlijeka u 2003. došla na nešto više od 10.000 isporučitelja u 2015., isporučena količina mlijeka ostala je na otprilike istoj razini (522,69 milijuna kilograma).
U Ministarstvu također kažu kako mliječni sektor u okviru ZPP-a zauzima posebno mjesto, a nacionalni model izravnih plaćanja (poticaja), koji se već počeo primjenjivati, podrazumijeva dodatna plaćanja za mliječne krave, kao i izdašna plaćanja za stočare koji uzgajaju proteinske kulture (koriste ih kao stočnu hranu što smanjuje troškove proizvodnje mlijeka).
DAMPINŠKE CIJENE
Otkupne cijene mlijeka u Hrvatskoj su veće nego u Europi i pitanje je koliko će se dugo to još moći održati. U travnju 2015. godine otkupna cijena mlijeka u Republici Hrvatskoj iznosila je 33,80 €/100 kg, a prosječna otkupna cijena mlijeka u Europskoj uniji je iznosila 31,59 €/100 kg.
Međutim, u Ministarstvu poljoprivrede ističu kako se ukidanjem kvota ne očekuje utjecaj na proizvodnju mlijeka zato što su dani razni mehanizmi od strane Europske unije koji se mogu aktivirati kako bi se spriječili poremećaji u ovom sektoru. Kao jedan od tih mehanizama navode mjeru interventnog otkupa mlijeka u prahu i maslaca. Također, ostaje mogućnost izvoza mliječnih prerađevina u treće zemlje kao što je azijsko tržište koje pruža velike mogućnosti jer nema dovoljno vlastite proizvodnje.
“Spomenute mogućnosti dane su svakom proizvođaču na korištenje, a ovise o samoj snalažljivosti pojedinca kao i cijele države”, kažu u Ministarstvu poljoprivrede.
S tim se baš ne slažu u Udruzi hrvatskih otkupljivača i prerađivača mlijeka CroMilk u kojem ističu kako domaći mljekarski sektor ima veliki potencijal, no potreban je ozbiljniji angažman države.
Potrebno je, kažu, odrediti je li mljekarska proizvodnja strateška grana proizvodnje hrane u našoj zemlji te postaviti jasnu strategiju i politiku razvoja. Po njihovom mišljenju, ukidanje mliječnih kvota za domaći je mljekarski sektor prilika da povećaju vlastitu proizvodnju i budu konkurentni na europskoj razini te pritom ističu kako je osobito važno što se uspjelo zaustaviti pad proizvodnje mlijeka.
Međutim, domaći farmeri nemaju iste uvjete poslovanja kao njihovi europski kolege. To se prvenstveno odnosi na PDV jer hrvatski farmeri plaćaju stopu od 25% na sve ulazne troškove proizvodnje (hrana, sjeme, gnojivo), dok je u većini EU zemalja određena međustopa koja iznosi između 5% i 15%. “Što se tiče uvoza, problem nam prije svega stvara plasman gotovih proizvoda u trgovačkim lancima koji se značajno povećao od ulaska naše zemlje u EU.
Spomenuti uvoz gotovih mliječnih proizvoda (više od 180%), posebno trajnog mlijeka, maslaca i sireva, nerijetko se događa po dampinškim cijenama, posebno od početka rusko-ukrajinske krize kada su se velike europske mljekare suočile sa zabranom izvoza svojih proizvoda na rusko tržište.
Viškovi mlijeka koji se stvaraju kao posljedica ruskog embarga, završavaju i na hrvatskom tržištu, po dampinškim cijenama, te guše domaću proizvodnju i preradu mlijeka, budući da hrvatski mljekarski sektor ne može cjenovno parirati dampinškim cijenama europskih tržišnih viškova”, ističe Rašeljka Maras, predsjednica CroMilka. Ona smatra kako dio rješenja leži u izvozu.
Domaća je mljekarska industrija izlaskom Hrvatske iz CEFTA-e izgubila značajan dio tržišta, odnosno uvjeti poslovanja na tim tržištima su se otežali.
Neke tvrtke uspjele su otvoriti nova tržišta i tako jednim dijelom nadoknaditi tržišta u okruženju. No, za izvoz su potrebna golema ulaganja koja je teško ostvariti u ovakvim uvjetima poslovanja u mljekarstvu u Hrvatskoj, upozorava Maras.
NEISKORIŠTENE PRILIKE
U Sektoru za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK smatraju kako s ukidanjem kvota promjene svakako treba očekivati jer će prvenstveno mljekarski razvijene zemlje povećati proizvodnju. Po njihovom mišljenju, to bi u konačnici moglo dovesti do povećane ponude i smanjenja cijene mlijeka na tržištu EU, što ne odgovara većini hrvatskih farmera koji ne mogu osigurati cijenu proizvodnje koja je konkurentna EU proizvođačima.
Naime, hrvatska industrija prerade mlijeka, kako bi zadržala i povećala konkurentnost, morat će otkupljivati mlijeko upravo po nižim konkurentnim europskim cijenama. Sve navedeno uvelike ovisi o uspjehu plasmana povećane količine EU mlijeka na brzorastuća tržišta Indije, Kine i Bliskog istoka, koja izuzetno rastu i koja predstavljaju jedan od glavnih razloga samog ukidanja kvota.
Uvoz mliječnih proizvoda u 2014. je ukupno smanjen u odnosu na 2013. godinu. Međutim, pažljivijim promatranjem vidljivo je da je smanjen uvoz mlijeka, a povećan uvoz proizvoda veće dodane vrijednosti (sir). Ovdje valja naglasiti činjenicu ulaska Hrvatske u EU polovicom 2013. zbog čega je došlo do prestanka uvoza mlijeka iz BiH (zbog toga pad) i povećanja uvoza sira.
“Hrvatski proizvođači mlijeka moraju iskoristiti pogodnosti EU fondova i tzv. ‘mliječnog paketa’ koji im omogućuje udruživanje i jačanje pregovaračkih pozicija, zatim podići konkurentnost svoje proizvodnje i ostvariti proizvodnost po grlu kako bi bili konkurentni u europskim okvirima”, smatraju u HGK.
Kada je riječ o tradicionalnim tržištima, važno je naglasiti kako Hrvatska ulaskom u EU nije ostvarila povlaštenu poziciju bescarinskog izvoza kako to imaju druge EU zemlje. Naime, BiH je zadržala zaštitne mjere na mlijeko iz Hrvatske i one su danas 10% na uvoznu cijenu plus prelevman.
U ime Hrvatske pregovore o ovom pitanju vodi Bruxelles, no ti pregovori još nisu dali rezultata jer se BiH snažno tome opire unatoč inzistiranju Europske komisije.
Osvrnemo li se na tržište EU, hrvatska industrija mlijeka je prvenstveno prisutna u Sloveniji i tu se treba boriti za zadržavanje tržišnog udjela hrvatskih brendova. Za ostale zemlje EU, šansa bi možda mogla postojati kroz plasman proizvoda veće dodane vrijednosti kroz kanale privatnih robnih marki i uz pomoć međunarodne pozicije i sustava tvrtki majki kojima pripadaju neke naše industrije, ističu u Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Sveukupno gledano, potrebno je napraviti korake prema povećanju konkurentnosti mljekarskog sektora koji je iznimno važan segment gospodarstva jer zapošljava oko 30 tisuća ljudi, od čega je 10 tisuća radi u mljekarskoj industriji.
Šanse se ne bi smjele propuštati kao što je to bilo s Programom ruralnog razvoja koji je, realno gledano, kasnio dvije godine. Program je nekoliko puta vraćen na doradu i naši su poljoprivredni proizvođači tako izgubili milijune eura i dvije godine poslovanja.
Program je sada napokon prihvaćen i treba vjerovati kako će se značajan dio proizvođača javljati na natječaje i iskoristiti EU sredstva za podizanje vlastite konkurentnosti. Tim više ako se zna da se ne radi o malim sredstvima jer je najavljeno kako će hrvatskim farmerima tijekom 2015. godine na raspolaganju biti 333 milijuna eura iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. A u 2015. smo već dobrano zagazili.
Goran Pavlović
goran@jatrgovac.hr