Kada je riječ o kompanijskom znanju, ono je 10 posto na papiru, 20 posto u elektroničkom obliku, a 70 posto u glavama djelatnika. Problem u većini organizacija nije da znaju premalo, nego da ne znaju što znaju; nitko nema jasnu sliku s koliko znanja sveukupno raspolažu
Budućnost pripada onima koji su u vrijeme velikih promjena spremni učiti. Oni koji misle da više nemaju što naučiti, ostat će zatečeni u svijetu koji više ne postoji, kazao je američki filozof Eric Hoffer.
A suvremeni svijet je zaista izazovan, multidimenzionalan, hiperdinamičan i turbulentan. Živimo u vremenu nove ekonomije u kojoj su informacije, edukacija i motivacija – sve! Marketing i IT su među najdinamičnijim područjima, ali trgovina i obrazovanje ih prate “u stopu”.
Najubojitije oružje za opstanak i razvoj je znanje jer se u modernim organizacijama čak 70 do 80 posto poslova obavlja pomoću intelekta. Osnovno sredstvo proizvodnje je malo, sivo i teži oko 1,3 kg.
Taj najrjeđi resurs je – ljudski mozak! Snažniji je i od najjačeg računala na svijetu! Očito da je Kennedy imao pravo kada je kazao da je čovjek “najčudesnije računalo na svijetu”.
U jednom je povijesnom razdoblju odlučujući čimbenik proizvodnje bila zemlja, poslije kapital, a danas je to čovjek i njegovo znanje. Tako je, primjerice, u provedbu programa cjeloživotnog učenja između 2007. i 2013. godine, na europskoj razini izdvojeno gotovo 7 milijardi eura.
Ovaj program EU iz područja formalnog, neformalnog i informalnog obrazovanja i osposobljavanja od 2014. do 2020. nastavlja se izvoditi pod nazivom Erasmus+.
KLJUČNE “VRIJEDNOSTI” SU NEOPIPLJIVE
U budućnosti će opstati one organizacije u kojima će zaposlenici učiti na svim razinama. U knjizi “Budućnost menadžmenta” (2009.) američki profesor Gary Hamel pozvao je poslovne rukovoditelje da napuste statične upravljačke hijerarhije temeljene po načelu “naređuj i vladaj”, te da izgrade demokratičnost koja svim zaposlenicima omogućuju vođenje, inovativnost i učinak pozitivne promjene.
Neki podaci pokazuju da prilikom napuštanja poduzeća samo 25 posto zaposlenika jasno iskažu nezadovoljstvo.
To je jasna poruka menadžerskom obrazovanju: ako ostanemo vjerni tradicionalnim poslovnim pretpostavkama, to činimo na vlastiti rizik. No, većina se menadžerskih sustava i organizacijskih procesa ipak gotovo instinktivno radije bavi održavanjem, nego adaptacijom.
Ono što moderna poslovna organizacija posjeduje, u bilanci vrijedi između 5 posto i 60 posto njene stvarne vrijednosti; preostalih 40 posto do 95 posto je “intelektualni kapital”.
Ključne “vrijednosti” su neopipljive (inovacije, brzina, imidž, talent, znanje i R&D, poduzetnički duh, zadovoljstvo klijenata, zadovoljstvo zaposlenih, stupanj ovladavanja tržištem). Vrijednost organizacije više nije u zgradama, metalu ili tkanini.
Preselila se u nevidljive i neopipljive elemente (oko 70 posto vrijednosti novog automobila počiva na intelektualnom kapitalu). Kada je riječ o kompanijskom znanju, ono je 10 posto na papiru, 20 posto u elektroničkom obliku, a 70 posto u glavama djelatnika.
Problem u većini organizacija nije da znaju premalo, nego da ne znaju što znaju; nitko nema jasnu sliku s koliko znanja sveukupno raspolažu!
PRIVATNE VISOKOOBRAZOVNE INSTITUCIJE
Suvremenu trgovinsku djelatnost u punom smislu rese odlike globaliziranosti i internacionaliziranosti. Tome značajno pridonose poslovne škole i sveučilišta koja znanje prenose neumoljivom efikasnošću. U Velikoj Britaniji su 1967. postojala samo dva studija poslovne administracije (MBA).
Godine 2006. su imali čak 152 studija! U SAD je 1960-ih godina bilo ukupno 5.000 diplomiranih poslovnih administratora, a u 2016. ih je šest puta više to zvanje steklo samo na Harvardu!
U našoj zemlji danas postoji više od 30 visokih privatnih učilišta. Moje matično Sveučilište Libertas je (uz Katoličko) jedina takva privatna institucija u Republici Hrvatskoj.
I Veleučilište VERN’ s kojim surađujem više od 10 godina, također ima tu ambiciju. Na Libertasu se poprilično intenzivno izučava trgovinska djelatnost.
Veoma je kvalitetan dvogodišnji specijalistički stručni studij Menadžment međunarodne i unutarnje trgovine. Za trgovinske organizacije se stvaraju ili dodatno usavršavaju specijalisti s osnovnim načelom da uz nova znanja steknu i korisne vještine.
Mnogi od studenata kojima sam predavao i predajem su ljudi koji vode domaće velike trgovačke lance ili su pri vrhu hijerarhije (šteta da nema više malih trgovaca-obrtnika!).
Obvezno tijekom semestra gostuju ugledni predavači koji kroz svoje primjere prenose studentima menadžerska iskustva. Najsretniji sam kada mi krasni mladi ljudi jave da su se nakon diplomiranja na Libertasu ili VERN-u u kratkom vremenu zaposlili ili napredovali u karijeri.
Tada shvatim po ne znam koji put, koliko je zadaća profesora odgovorna i koliko dobroga (ako smo strasni i entuzijastični) možemo napraviti za nove generacije i razvoj ukupne ekonomije u zemlji.
UČENJEM OSTAJETE VJEČNO MLADI
Kada se družite s mladima i svakodnevno učite, onda ste i vi mladi. Učim od njih svakodnevno o tome kako doživljavaju ovaj svijet, kako razmišljaju o budućnosti, o tehnologijama i aplikacijama kao i o društvenim mrežama.
Svaki student je zapravo izdvojena priča o jednoj mladosti koja zaslužuje maksimalnu pažnju. U iskrenoj komunikaciji s njima saznam puno o problemima te M-generacije (kako je rado zovem), prizmu kroz koju sagledavaju vlastitu budućnost te o njihovim međuljudskim odnosima i vrijednosnim sustavima.
To ne možete saznati ako ne postoji uzajamno poštovanje i dvosmjerni odnos između nas profesora i studenata. Ova generacija je odrasla u okolini u kojoj nisu bitna uvjerenja ili titule, već ono čime pridonosite. Je li na predavanju bilo zabavno i zanimljivo? Je li bilo prirodno?
Ova nova generacija neće raditi tamo gdje im se ne sviđa; važnije od primanja će im biti poticajno i zanimljivo ozračje u organizaciji, mogućnost da iskažu kreativnost i ljubav prema poslu.
Kako znanje samo po sebi postaje artikl, uspješnost hrvatskih poduzeća uvelike će ovisiti o sposobnosti da stvore veću vrijednost kod svakog zaposlenika, nego što to postiže konkurencija. Naša misija je da im u tome pomognemo tako da primjereno pripremimo studente za poslovni život.
BITI DRUKČIJI I IZVRSNI
Nastojim da studenti budu drukčiji od drugih i izvrsni. Ne želim da “bubaju podatke” koje će ubrzo zaboraviti, već ih usmjeravam da nađu vezu između teorije i prakse.
Jedna od učinkovitih metoda je i studija slučaja (autor sam niza studija slučaja iz trgovine kao npr. Tommy Split, dm, Velpro i dr.). Držim da je diploma samo ulaznica za “igranje utakmice” na tržištu rada, a sve ostalo ovisi o primjenjivosti stečenih znanja studenta.
Moraju ostaviti vrlo dobar dojam u svojim životopisima i motivacijskim pismima budućim poslodavcima i pokazati koliko su dobro pripremljeni za poslovni svijet kakav je danas i kakav će biti za 4-5 godina. Većina privatnih obrazovnih institucija kod nas svoj nastavni plan i izvedbu maksimalno prilagođavaju potrebama hrvatskog gospodarstva.
Imam mnoge argumente za tvrdnju da su Libertas, VERN, ZŠEM, Bernays i Algebra kao privatne obrazovne institucije, u nizu aspekata bolje od javnih fakulteta!
LJUDI SU KLJUČNI RESURS
Stari sustav temeljen na promjenama, ponajviše u vidu stalnog rasta prihoda i dobiti, organizacije bi trebale zamijeniti za inovativnije poslovne modele, tehnologije i pristupe zaposlenicima.
Ljudi su ključni resurs na novom svjetskom tržištu jer samo oni mogu učiti, rasti i doprinositi, dok se svi ostali resursi i imovina mogu kupiti po tržišnim cijenama.
Osnovno sredstvo proizvodnje, dakle, nosi cipele i svakoga dana dolazi i odlazi s posla oko pet popodne. Znanje je globalno bojno polje za konkurentnost država, organizacija i pojedinaca u Hrvatskoj.
Ako zaista želimo izgraditi dobar život – put do uspjeha ne može biti jasniji: opremimo se znanjem i put pod noge!
