Vlada tvrdi da je napravila analizu nedostataka i prednosti ulaska Hrvatske u eurozonu te da prednosti nadmašuju nedostatke, što znači da bi se to trebalo pozitivno odraziti i na potrošače. Ipak, mišljenja smo da se s pripremama kasni, da je kampanja loša i neprimjetna i da će se građani jednostavno naći u situacijama u kojima se neće snalaziti.

Hrvatska bi, ako se okolnosti ne promijene, trebala u novu 2023. godinu ući s eurom kao službenom valutom i sa starom godinom otpratiti kunu u povijest. Realno gledano, nije ostalo puno vremena do tada, ali se u javnosti baš ne osjeća atmosfera pripreme za tu veliku promjenu.

Znaju li potrošači što ih sve čeka, jesu li spremni za promjenu valute, hoće li to biti dobro za njih ili loše? Vlada tvrdi da je napravila analizu nedostataka i prednosti ulaska Hrvatske u eurozonu te da prednosti nadmašuju nedostatke, što znači da bi se to trebalo pozitivno odraziti i na potrošače. Ipak, mišljenja smo da se s pripremama kasni, da je kampanja loša i neprimjetna i da će se građani jednostavno naći u situacijama u kojima se neće snalaziti.

Ako i kada Vijeće EU-a odluči da Hrvatska zadovoljava potrebne uvjete za uvođenje eura i potvrdi tečaj konverzije trebala bi započeti javna kampanja i pozivanje građana da pohrane sve kune na račune u bankama. To bi trebalo biti šest mjeseci prije uvođenja eura. Međutim, već sada neki građani kune mijenjaju u eure i pri tome plaćaju proviziju jer nisu upoznati s činjenicom da će se kune na računima u banci automatski pretvoriti u eure bez ikakve provizije. Očito da takve informacije nedostaju građanima iako je Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom usvojen u prosincu 2020. te je imenovano Nacionalno vijeće za uvođenje eura sa šest koordinacijskih odbora, među kojima je i odbor za komunikaciju, ali komunikacije baš i nema. Štoviše, podaci govore da je zadnjih mjesec dana (tekst je zaključen oko 15. ožujka, op. ur.) za oko 70% povećana aktivnost zamjene kuna u eure (vjerojatno i zbog rata u Ukrajini), a logično bi bilo da su građani upućeni da kune polažu u banke i tako ih bez ikakvog napora i provizije promjene u eure.

Za očekivati je uskoro i pojačanu aktivnost financijskih prevaranata kojima su meta stariji građani i oni u manje naseljenim mjestima, a koji se lažno predstavljaju kao bankarski ili policijski službenici i varaju građane. Za takve građane treba postojati telefonski broj na koji će moći prijaviti moguću prijevaru. Ali ne telefon na koji se javlja automatska sekretarica i upućuje ih da za određenu uslugu biraju određeni broj, već živa osoba koja će zabilježiti sve podatke i dati građanima naputke što treba činiti te obavijestiti nadležne institucije u čijoj je nadležnosti sprečavanje takvih pojava.

ZAMJENA VALUTA
Pet mjeseci prije uvođenja eura treba započeti dvojno iskazivanje cijena, cijena u eurima, cijena u kunama i ispod tih cijena fiksni tečaj konverzije. Budući da i sada većina potrošača ima problema s čitanjem cijena zbog malog fonta, problem će primjenom dvojnih cijena biti još veći, jer je i više podataka.

Najavljeno je da se priprema aplikacija za pametne telefone za one potrošače koji ih imaju, a ostalim građanima bi se podijelili mali kalkulatori za preračunavanje i kontrolu cijena. Slovenska narodna banka je potrošačima dijelila male kalkulatore za preračunavanje cijena i to je pomoglo snalaženju potrošača pa cijenimo da će tako biti i kod nas.

Dvojno iskazivanje cijena prije uvođenja eura treba pomoći u privikavanju potrošača na nove cijene i snalaženju u njihovim kućnim proračunima. Banke, Fina i Hrvatska pošta hrvatskim će građanima mjesec dana prije uvođenja eura kao službene valute prodavati eure kako bi se mogli pripremiti za plaćanja u zajedničkoj europskoj valuti. Od 1. siječnja će se u sljedećih 14 dana moći plaćati i u eurima i u kunama, a trgovci bi trebali vraćati ostatak samo u eurima.

Budući da će se raditi uglavnom o uzvraćanju sitnog novca za očekivati je da će biti problema sa sitnim novcem jer i danas imamo problema s vraćanjem lipa iako su gotovo 30 godina u opticaju. Ako se desi da trgovci nemaju dovoljno sitnog novca u eurima i centima za uzvraćanje kod plaćanja, neminovno će vraćati kune i lipe, a onda će potrošači biti prisiljeni stajati u redovima ispred banaka, poštanskih ili Fininih ureda kako bi taj novac zamijenili u eure.

Novac će se nakon službenog uvođenja nove valute moći bez naknade mijenjati šest mjeseci u bankama, Hrvatskoj pošti i Fini, a nakon toga u tim institucijama još šest mjeseci, ali uz naknadu. I to je važna informacija koju bi trebali imati svi potrošači. Nakon toga će kune biti moguće zamijeniti samo u Hrvatskoj narodnoj banci, i to kovanice u sljedeće tri godine, a papirnate novčanice neograničeno, odnosno do kada ih ima.

HOĆE LI DOĆI DO POSKUPLJENJA?
Što će se dešavati s cijenama, hoće li biti neosnovanih poskupljenja i hoće li biti zaokruživanja cijena? To su neka od pitanja koja se neminovno postavljaju i za koje se i očekuje potvrdan odgovor imajući u vidu da se to dešavalo i u nama susjednim zemljama prilikom uvođenja eura – Slovenija, Italija, Austrija. Cijene su se naročito zaokruživale u uslugama npr. šalica kave, frizure, automehaničarske usluge i sl. Cijene će kontrolirati tržišna inspekcija u trgovini i uslužnim djelatnostima, a turistička inspekcija u turizmu i ugostiteljstvu.

Predviđa se i sudjelovanje udruga potrošača u kontroliranju cijena, putem natječaja koje će raspisati Ministarstvo gospodarstva kroz sustav “tajnih kupaca”. Osim toga i Državni će zavod za statistiku pratiti i objavljivati cijene oko 75 proizvoda i 25 usluga koje se najčešće kupuju i koriste u devet najvećih gradova tako da će potrošači moći pratiti i te cijene i uspoređivati s onima gdje oni kupuju.

Kontrola cijena će se provoditi cijelo vrijeme dok se cijene dvojno iskazuju, ali sve to skupa neće imati efekta ako inspekcija ne bude odmah djelovala čim dobije dojavu o nekorektnim cijenama. Ministarstvo gospodarstva priprema i Etički kodeks, odnosno svojevrsna pravila ponašanja u tom vremenu dvojnog sustava cijena i pozvat će poduzetnike da dobrovoljno pristupe tom kodeksu, a oni koji pristupe dobit će naljepnicu koja bi trebala biti nekakva orijentacija potrošačima za dolazak u kupovinu. Oni koji budu kršili pravila bit će stavljeni na tzv. Crnu listu i to bi trebalo isto tako biti putokaz potrošačima gdje ne treba kupovati.

Poučeni dosadašnjim iskustvima ne treba baš polagati velike nade u djelotvornost ovih dviju mjera jer smo imali crnu listu poreznih dužnika pa nije bilo nekog velikog efekta. Dvojno iskazivanje cijena bit će obavezno kod svih oblika prodaje – u poslovnim prostorijama, putem internetske trgovine, putem telefona, zatim kod daljinske prodaje i prodaje izvan poslovnih prostorija kao i prilikom prodaje kod promotivnih i marketinških aktivnosti. Iznimke od dvojnog iskazivanja bit će kod prodaje na tržnicama, benzinskim postajama, prodaje ulaznica i knjiga, kupona, maraka, biljega, povratne naknade, samoposlužnih automata i sl. Kod ovih iznimaka cijene moraju biti iskazane do kraja ove godine u kunama, a od 1. siječnja 2023. u eurima.

I ovdje je za očekivati da će kod dijela potrošača biti nesnalaženja i stoga očekujemo značajniju komunikacijsku kampanju kako se ovo vrijeme iskazivanja dvojnih cijena bude približavalo. Kampanja mora biti segmentirana i prilagođena dijelu potrošača kojima je namijenjena, što do sada često nije bio slučaj.

PSIHOLOŠKI UČINAK NA POTROŠAČE
Na kraju valja nešto reći i o isplati plaća, mirovina i naknada u našoj novoj valuti – ako sve bude kako je predviđeno već ćemo za prosinac te isplate u siječnju primiti u eurima. Dio naših psihologa već upozorava na problem koji će zadesiti dobar dio populacije – osjećaj siromaštva i moguća depresija, jer postoji tzv. iluzija novca. Naime do sada su ta primanja bila izražena u tisućama kuna i bez obzira koliko su mala davala su osjećaj da smo nešto značajnije primili, no kada se preračunaju u eure za većinu će to biti iskazano u stotinama eura i sigurno će utjecati na to da se osoba lošije osjeća. Mirovinu manju od 2.000 kn prima oko 276.000 umirovljenika, najčešće oko 1.800 kn i kada se podijeli s predviđenim tečajem to će iznositi 238,90 eura i sigurno neće izazivati osjećaj ponosa, nego će ljude potisnuti u depresiju, a pogotovo kad to usporede s mirovinama u razvijenim zemljama Unije. Plaću manju od medijana – 6.500 kn dakle 862,70 eura prima oko pola zaposlenih, njih cca. 790.000 i oni će se sigurno osjećati depresivnije i nesigurnije kad prime tih par stotina eura s kojima treba podmirivati sve veće troškove života.

Vrijeme ide i uskoro ćemo vidjeti jesu li naše strepnje i bojazni bile bez osnova pa možda na opće iznenađenje potrošača Hrvatska s uvođenjem eura krene putem prosperiteta i blagostanja, jer je Vlada procijenila da će prednosti biti veće od nedostataka.