
Uprava Tvornice šećera Osijek u utorak, 28. lipnja primila je Rješenje Ministarstva poljoprivrede (od 3. lipnja ove godine), u kojemu stoji da su za proizvodnu godinu 2016./2017. (posljednju godinu važenja proizvodnih kvota) dodijelili izmijenjene proizvodne kvote za proizvodnju šećera od šećerne repe, i to za sve tri hrvatske šećerane.
Tim je rješenjem Tvornici šećera Osijek smanjena proizvodna kvota šećera iz šećerne repe s dosadašnjih 67.507 tona na 64.296 tona (smanjenje za 3211 tona).
Sladorani je smanjena proizvodna kvota sa 67.507 tona na 64.701 tona (smanjenje za 2806 tona), a VIRO-u je proizvodna kvota povećana s 57.863 tona na 63.881 tona (povećanje za 6018 tona).
Ako se Sladoranu i Viro promatra kao grupu Viro, proizvodna kvota im je povećana sa 125.370 tona na 128.582 tona, dakle za 3211 tona, a za upravo toliko je smanjena proizvodna kvota Tvornici šećera Osijek.
S obzirom na aktualnu cijenu šećera na tržištu, ovako administrativno smanjena proizvodna kvota osječkoj šećerani smanjuje prihod za oko dva milijuna eura.
“Dosadašnja proizvodna kvota od 67.507 tona Tvornici šećera Osijek dodijeljena je rješenjem Ministarstva poljoprivrede od 19. studenoga 2012. i to zahvaljujući primjeni niza kriterija za utvrđivanje proizvodne kvote kao što su višegodišnji prosjek proizvodnje šećera od šećerne repe, instalirani proizvodni kapaciteti, sirovinska baza šećerne repe, tradicija proizvodnje šećera”, objašnjava Damir Rogulja, predsjednik uprave Tvornice šećera Osijek.
Izmijenjena proizvodna kvota, navodi dalje Rogulja, primjenjuje isključivo kriterij višegodišnjeg prosjeka proizvodnje šećera od šećerne repe, čime su ostali kriteriji poslati irelevantni, a time je najviše oštećena Tvornica šećera Osijek.
Ministar poljoprivrede Davor Romić na ovaj je način naprosto preusmjerio novac iz Slavonije, uopće ne vodeći računa o tradiciji ove vrste proizvodnje, značaju poduzeća i velikom broju obitelji koje su egzistencijalno vezane uz osječku šećeranu.
Također, nastavio je administrativno smanjivati prihode tvrtke koja je svojedobno poslovala na temelju godišnje kvote za proizvodnju 90.000 do 100.000 tona šećera od šećerne repe. Do danas su, dakle, intervencijama iz Ministarstva poljoprivrede prihodi tvrtke smanjeni za gotovo trećinu. I u tome, između ostaloga, treba tražiti razloge za trenutnu gospodarsku poziciju regije Slavonije.
“Nažalost, ovo je samo nastavak lošeg odnosa Ministarstva poljoprivrede prema slavonskim tvrtkama i općenito prema poljoprivrednim proizvođačima u Slavoniji. Tehnički ministar nema viziju razvoja poljoprivrede i predvodi administraciju koja zanemaruje poslovne ljude i tvrtke što ulažu u razvoj i promoviraju poslovne koncepte za rast prihoda u poljoprivredi. S jedne strane, jako brzo su se potrudili donijeti Rješenje kojim je našoj šećerani smanjen godišnji prihod za oko 15 milijuna kuna. A s druge, još u rujnu prošle godine naše tri tvrtke kćeri dobile su Odluke o dodjeli nešto više od 115 milijuna kuna sredstava za projekte novih mesnih industrija koji se financiraju iz Programa ruralnog razvoja, a zahvaljujući blokadi iz ministarstva do danas nam nije isplaćena ni jedna kuna. Ta poduzeća su nositelji razvoja cijele regije, ali isplate dodijeljenih sredstava su zakočene jednako kao što je to slučaj i kod drugih ozbiljnih poslovnih sustava što su pokrenuli projekte u koje interesno pokušavaju uključiti što više malih proizvođača. To je neodgovorno i sramotno”, rekao je Marko Pipunić, vlasnik Žito Grupe. (glas-slavonije.hr)