Prehrambena roba u Bosni i Hercegovini je izrazito skupa. Cijene se mogu usporediti s cijenama najrazvijenijih europskih zemalja. Međutim, BiH je specifična i po tome što roba na putu do kupca poskupi i po nekoliko puta, piše Deutsche Welle.
Prosječna plaća zaposlenih u ugostiteljstvu u svibnju je u Bosni i Hercegovini iznosila 520 maraka, dok je ukupna prosječna plaća iznosila nešto manje od 800 maraka.
Ovo su podaci Zavoda za statistiku Republike Srpske i manje-više mogu se primijeniti i na cijelu BiH. S ovim primanjima prosječni građanin u BiH ne može ni pomisliti na to da kupi recimo kilogram graha kukuruzara koji na tržnici u Banja Luci stoji 25 maraka.
Mileva iz okoline Banja Luke već godinama radi na toj tržnici: “Kako nije skupo kad nema narod novaca. Nema penzije, nema plaće. Ljudi kupuju jednu glavicu češnjaka, jednu glavicu luka i šaku graha. To je grehota. Ja sam svoj grah prodavala prije tri mjeseca po 12 maraka. U svibnju je već stajao 25 maraka.”
Europske cijene
Kada je o cijenama riječ, bez obzira o kojoj se robi radi, i građani su ogorčeni. Cijene su im visoke, a neki ih uspoređuju i s cijenama u europskim zemljama: “Ja sam došao izvana, neke su cijene čak veće nego u Švedskoj”, kaže jedna mušterija.
Neka roba poskupi i četiri puta dok dođe do kupca, zbog čega samo trpe potrošači, a svi u prethodnom lancu profitiraju. Milan Popović trgovac je preko 20 godina i kaže da je hrana u BiH najskuplja u Europi: “Ali ne zahvaljujući bijednom poljoprivredniku koji proizvodi s 2,5 KM nafte, bez poticaja. Ako mu jedna godina propadne on se pet ne može oporaviti. A mi samo pričamo kako je skupo. Po toj logici ispada da naši poljoprivrednici žive odlično.”
Popović kaže da uvozna hrana ubija domaće tržište, a ona poskupi i po nekoliko puta dok ne dođe do potrošača, zbog kako kaže, troškova transporta.
Mesud Lakota iz Udruženja potrošača BiH samo se jednim dijelom slaže u ovoj ocjeni, a prave razloge vidi u jakom lobiju koji formira cijene i tako zarađuje ogroman novac: “Ljudi okupljeni oko te jedne privredne grane ubiru postotak. Jabuka je marka i po i u sezoni i van sezone. Vrlo interesantno. Znači taj lobi je uradio svoje. Imamo nesređenu situaciju u ovakvoj državi i svatko radi za svoj račun”.
Lakota kaže da bez obzira što u BiH važi slobodno formiranje cijena, da “iza toga postoji paravan” gdje se cijene za 80 posto proizvoda formiraju u pozadini.
Predsjednik Udruge za zaštitu potrošača RS Dragovan Petrović kaže da je činjenica da se kod uvozne robe pojavljuju ekskluzivni uvoznici koji diktiraju tržište:”Umjesto da imamo oligopol, zbog toga što smo relativno malo tržište, imamo monopol. Imamo lidere koji prate cijene i politiku.”
Uvoz je poguban
Apsurdna je situacija, kažu u udruženjima potrošača, da BiH s ovakvim kapacitetom uvozi preko polovinu hrane. Razlog za to je loša politika, kaže Lakota: “Ti lobiji upravo rade to. Oni bi voljeli da mi ovdje ništa ne proizvodimo nego da nas oni opskrbljuju. U jeku sezone mi sve uvozimo. Kada ima i paprika i paradajza mi sve uvozimo. Jednostavno lobiju smeta domaća proizvodnja.”
Pokrivenost uvoza izvozom u BiH iznosila je svega 21 posto za prva tri mjeseca ove godine, a najviše novca potrošeno je na uvoz žitarica kojih je uvezeno za nevjerojatnih 90 milijuna maraka. U takvim uvjetima, odnosno s takvom politikom, proizvođači hrane u BiH ne mogu očekivati značajnije poboljšanje uvjeta proizvodnje. (Deutsche Welle)
