Vladimir Mesarić – Mesna industrija Vajda

Hrvatsko svinjogojstvo, kao i druge stočarske grane, zahtijeva ne samo brigu državnih, nego i znanstvenih i stručnih institucija – od genetike i strategije prioriteta do poticajnih mjera analogno državama usporedivima s našom. Nismo ni blizu samodostatnosti pa je općepoznata činjenica da Hrvatska unosi i uvozi svježe i smrznuto meso, a bilježi se i stalan trend porasta unosa i uvoza mesnih prerađevina. Porezna politika svakako je jedan od instrumenata rasterećenja niskodohodovnih djelatnosti poput poljoprivrede, no da bismo došli barem na početnu poziciju konkurentskih država potreban je duboki zahvat, svojevrsna agrarna reforma koja pored medijski puno atraktivnijih reformi u našem društvu i dalje ne dobiva potrebnu pažnju, upozorava Vladimir Mesarić, predsjednik Uprave Mesne industrije Vajda.

Razgovarao: Goran Pavlović, goran@jatrgovac.hr

Relativno je teško doći do preciznih podataka o broju uzgojenih svinja na godišnjoj razini, no pretpostavlja se da je riječ od 700 tisuća do milijun svinja. Udio Grupacije Pivac u tome iznosi 150.000 komada danas, odnosno 250.000 u skoroj budućnosti, što govori o našoj ulozi u tim odnosima. Pridodamo li tome činjenicu da tovljenici u našim uzgojima imaju visokokvalitetne uzgojne karakteristike te da su prosječne težine 120 i više kilograma, naš je udio u proizvodnji svježeg mesa još značajniji, naglašava Mesarić.

Možete li nam na početku razgovora reći nešto više o sebi i svom dosadašnjem profesionalnom putu? Koliko dugo se nalazite na čelu Mesne industrije Vajda?
U Mesnoj industriji Vajda zaposlen sam od 1993. godine. Do 1999. godine bio sam tehnički rukovoditelj, a od 1999. godine predsjednik Uprave, odnosno direktor Društva. Drago mi je što mogu istaknuti da se Vajda tijekom tih godina očuvala kao proizvodna tvrtka na postojećoj lokaciji, unatoč trajnim pritiscima pojedinih interesnih strana koje su zahtijevale premještanje, a ponekad čak i gašenje.

Takve su okolnosti u tom razdoblju onemogućile potreban razvoj, donekle usporile tehnološko usavršavanje i otežavale poziciju na tržištu. S druge strane, proizvodnja je bila utemeljena na domaćoj sirovini, održavao se uzgoj u kooperantskim objektima, a to je i dalje u novim vlasničkim odnosima ne samo zadržano, već i značajno ojačano kao temelj naše uspješne poslovne politike.

Odmah ste prešli na stvar. Možemo i nastaviti u tom smjeru: predstavite nam Mesnu industriju Vajda, kada je osnovana te kako je tekao razvoj tvrtke kroz povijest? Koliko je za vaš razvoj značajan ulazak u sastav Grupacije Pivac?
Kao službenu godinu osnutka Vajde bilježimo 1912. godinu, no određeni dostupni dokumenti pokazuju da je tvrtka poslovala i desetak godina prije. U samim počecima djelatnost je bila usmjerena na organizaciju, otkup, obradu, distribuciju i prodaju svega što se uzgajalo i proizvodilo na selu i oko njega, a imalo je veze s prehranom. Postupno se sve više ulazilo u organizirane uzgoje, obradu i proizvodnju, od peradi, jaja i mlijeka do divljači.

Od 1964. godine Vajda postaje isključivo mesna industrija koja otad posluje u različitim organizacijskim ustrojima – samostalno ili u sklopu širih grupacija, a 1992. godine izvršena je pretvorba i privatizacija na način da su svi zaposlenici postali dioničari.

Ulazak u sastav grupacije Pivac 2015. godine iznimno je značajan trenutak i velika prekretnica za Vajdu koja je omogućila amortizaciju aktualnih poteškoća, organizacijsku transformaciju i nadasve veliki investicijski iskorak. Sve je to stvorilo i pretpostavku da Vajda kao dio sustava bude vodeći subjekt u državi u segmentu svježeg mesa sa značajnim udjelom u proizvodnji mesnih proizvoda, a sve uz kontinuitet i višestruko povećanje domaćeg uzgoja i proizvodnje.

Kako ste zadovoljni ostvarenim rezultatima poslovanja u 2017. godini? Koliko su iznosili ukupni prihodi i neto dobit tvrtke u usporedbi s godinom ranije? Kakve trendove bilježite u prvoj polovici 2018. godine?
Prihod u 2017. godini od gotovo 300 milijuna kuna u takvoj specifičnoj proizvodnji za hrvatske je prilike respektabilan. O samoj dobiti, koja je iznosila oko milijun kuna, relativno je teško govoriti, jer se u razmatranje na neki način moraju uključiti i prethodne godine, pa ćemo stoga o tom segmentu poslovanja moći objektivno govoriti tek za godinu-dvije nakon završetka investicijskog ciklusa.

Sve u svemu, možemo biti zadovoljni poslovanjem kao i trendovima u ovoj godini, no mi smo u Vajdi, kao i u čitavoj grupaciji, oprezni s prognozama, ali i realni u projekcijama razvoja koji mora biti potkrijepljen stabilnim poslovanjem i čvrstim rezultatima.

S koliko kooperanata danas surađuje Mesna industrija Vajda te u kojim područjima Hrvatske?
Kooperacija Vajde s domaćim uzgajivačima svinja broji sedamdesetak kooperanata, tradicionalno iz sjeverozapadne Hrvatske. Najveći su nam uzgajivači na području Slavonije, no ima ih i u drugim dijelovima središnje Hrvatske.

Ulaskom u sastav Grupacije Pivac krenuli ste u snažno povećanje kapaciteta vlastitog uzgoja i širenje kooperacije s OPG-ovima. Koliko tovljenika trenutno imate te kakvi su vam razvojni planovi u tom segmentu?
Ti su kapaciteti povećani višestruko. Točnije, od prijašnjih 30 do 40 tisuća uzgojenih tovljenika godišnje, ove ćemo godine uzgojiti 150.000 tovljenika. Znatno je veći i interes za suradnju kooperanata diljem države. Plan nam je dosegnuti uzgoj od oko 200.000 tovljenika godišnje, uz usmjerenost na postupni razvoj i održavanje visokih standarda kvalitete tovljenika, a time i svježeg mesa i proizvoda. Otvoreni smo i za otkup tržišnih viškova iz OPG-ova koji svoju perspektivu vide u vlastitoj organizaciji.

U kojoj ste mjeri na razini Grupacije Pivac ostvarili zaokružen proces od primarne proizvodnje i vlastitog uzgoja svinja do finalnog proizvoda i maloprodaje?
Taj je proces u vrlo visokom postotku već zaživio, a dovršetkom naših investicijskih zahvata cjelokupan će koncept u potpunosti funkcionirati. To ukratko znači visokokvalitetnu domaću sirovinu za sve mesne industrije u sastavu grupacije, a slijedom toga i vrhunske proizvode za naše kupce i krajnje potrošače te sigurnost za naše kooperante i sve one koji su vezani uz primarnu stočarsku proizvodnju.

Ovim ulaganjima dajete snažan poticaj oporavku domaćeg svinjogojstva. U kakvom je zapravo stanju hrvatsko svinjogojstvo u ovom trenutku odnosno u kojoj mjeri domaća proizvodnja zadovoljava potrebe tržišta, a koliki se pak udio nadoknađuje uvozom?
Relativno je teško doći do preciznih podataka o broju uzgojenih svinja na godišnjoj razini, no pretpostavlja se da je riječ od 700 tisuća do milijun svinja. Udio Grupacije Pivac u tome iznosi 150.000 komada danas, odnosno 250.000 u skoroj budućnosti, što govori o našoj ulozi u tim odnosima. Pridodamo li tome činjenicu da tovljenici u našim uzgojima imaju visokokvalitetne uzgojne karakteristike te da su prosječne težine 120 i više kilograma, naš je udio u proizvodnji svježeg mesa još značajniji.

Hrvatsko svinjogojstvo, kao i druge stočarske grane, zahtijeva ne samo brigu državnih, nego i znanstvenih i stručnih institucija – od genetike i strategije prioriteta do poticajnih mjera analogno državama usporedivima s našom. Nismo ni blizu samodostatnosti pa je općepoznata činjenica da Hrvatska unosi i uvozi svježe i smrznuto meso, a bilježi se i stalan trend porasta unosa i uvoza mesnih prerađevina.

To ne bi bilo toliko problematično kad bi i naš izvoz bio u tim relacijama, u uvjetima slobodnog tržišta. No, to je briga drugih instanci, a za nas u realnom sektoru, stočarstvu i prehrambenoj industriji, važno je da imamo poslovne uvjete kao i vanjska konkurencija. Na taj bi se način osiguralo da se i proizvodnja i trgovinski deficit u tom području promijene u pozitivnom smjeru.

U kojoj mjeri resorno Ministarstvo poljoprivrede pomaže primarnim proizvođačima u ovom segmentu?
Apriorna kritika na račun Ministarstva, i ovog i prethodnih, zvuči trendovski i dobro odjekuje. Međutim, moramo biti svjesni da indiferentni, gotovo negativistički odnos prema poljoprivredi i svim njezinim granama ima korijene još duboko u prošlom stoljeću. I danas je općeprihvatljivo mišljenje da je ta djelatnost manje vrijedna, poput i svih onih koji se s njom bave i od nje žive.

Naravno, to ne amnestira odgovorne za nečinjenje i donošenje krivih mjera, kojih je bilo osobito u vrijeme pregovaranja s Europskom unijom. U novije vrijeme postoji znatno bolji senzibilitet prema problemima u toj djelatnosti, a u skladu s tim i konkretni koraci. Ipak, operativne mjere moraju biti najmanje na razini drugih članica EU, po nama s još jačim naglaskom zbog neravnopravnog statusa u prošlosti.

Uz to, iz prehrambene industrije često naglašavaju kako je potrebno smanjiti PDV na hranu te PDV na žive životinje i klaonički obrađene trupove. Kakvo je vaše mišljenje o tome te koje bi još mjere pomogle razvoju ove grane proizvodnje?
Porezna politika svakako je jedan od instrumenata rasterećenja niskodohodovnih djelatnosti poput poljoprivrede, no da bismo došli barem na početnu poziciju konkurentskih država potreban je duboki zahvat, svojevrsna agrarna reforma koja pored medijski puno atraktivnijih reformi u našem društvu i dalje ne dobiva potrebnu pažnju. Palijativne i kratkoročne mjere mogu pomoći snažnim i žilavim sustavima, no u ukupnoj poljoprivrednoj djelatnosti one su simbolične. Najbolja je ilustracija stanja upravo činjenica da svi odlaze sa sela te napuštaju poljoprivredu.

Mesna industrija Vajda sudjeluje u sustavu neobveznog označavanja proizvoda znakom “Meso hrvatskih farmi – svinjsko meso”. Što kao proizvođač dobivate u okviru ovog sustava označavanja?
Iz svega što sam ranije rekao vidljivo je da Vajda ima domaći uzgoj i da je na tome temeljena proizvodnja čitave grupacije, što znači da imamo pokriće za korištenje oznake domaće proizvodnje. No, u tom segmentu označavanja ima još puno nedorečenosti i improvizacija što su primijetili i domaći potrošači pa takve oznake nemaju očekivanu težinu. Naznake da će se na tom planu izvršiti korekcije postojećih pravila i označivanja po predlošku etabliranih modela nama bliskih država pridonijet će vjerodostojnosti takvih etiketa te će ih i kupci više cijeniti.

Koje sve certifikate posjedujete u sklopu svoje proizvodnje?
Prepoznavajući važnost i potrebu za stalnim ulaganjem u održivost proizvodnih procesa te zaštitu zdravlja i sigurnosti potrošača, Vajda kao i cijela Grupacija Pivac u svojoj proizvodnji primjenjuje sustav upravljanja u skladu s međunarodnom normom kvalitete i sigurnosti hrane IFS Food, sustav HACCP za osiguranje zdravstvene ispravnosti hrane te sustav upravljanja kvalitetom ISO 9001.

Najavili ste i značajne investicije u svoje proizvodne pogone do kraja ove godine. Možete li reći nešto više o kakvim je investicijama riječ te koja je njihova vrijednost?
U realizaciji je druga faza našeg ukupnog projekta rekonstrukcije i modernizacije pogona. Najznačajnije su cjeline tog projekta povećanje i modernizacija rashladnog sustava s uvođenjem intenzivnog hlađenja svježeg mesa, proširenje i modernizacija cjeline komisioniranja i otpreme gotovih proizvoda, instalacija nove trafostanice od 1000 kW, dogradnja praonice za povratnu ambalažu i uređenje novih garderobnih i sanitarnih prostora, izgradnja praonice za dostavna vozila te cjelokupno uređenje dvorišta pogona i uređenje pročelja stare prerade.

U sklopu tog projekta izvodimo i manje rekonstrukcije u postojećem pogonu, a tu je i nabava potrebne opreme i strojeva u svrhu tehnološke modernizacije s krajnjim učinkom – još kvalitetnijim i standardiziranim proizvodom. Cijeli je ovaj projekt vrijedan oko 50 milijuna kuna.

Ovih se dana navršilo pet godina od ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Možete li iz svoje perspektive ocijeniti taj period odnosno kako se članstvo u EU-u odrazilo na Vajdino poslovanje, ali i poslovanje mesne industrije u Hrvatskoj, a kako biste prokomentirali utjecaj na razini cjelokupnog gospodarstva?
Kratko rečeno – konkurencija iz Europske unije nemjerljivo je snažnija, organiziranija te zbog volumena proizvodnje i uvjeta koje ima dakako i konkurentnija. Investicijskim zahvatima koji su provedeni, koji su u tijeku i koji se planiraju u Grupaciji Pivac cilj je, između ostalog, suvereno parirati konkurentima koji su u ovom trenutku tehnološki superiorniji. Dodatno, organizacijski je ustroj svakim danom sličniji onom iz razvijenijih zemalja, a vrlo konkretno provodimo i aktivne mjere prema svojim zaposlenicima kako bi i radni i ostali uvjeti za njih bili poticajni i usporedivi s uvjetima na tim tržištima.

Upravo neosporna kvaliteta naših zaposlenika, uz sve što sam naveo, daje realnu osnovu da će se cijeli naš sustav ravnopravno nositi s vanjskom konkurencijom, ne samo na domaćem, već i na vanjskom tržištu. Kako bismo u tome uspjeli, uz naše je aktivnosti potreban već spomenuti servis države i drugih institucija, ekvivalentan onom iz okruženja Europske unije. Smatram da takve korake moraju poduzeti svi gospodarski subjekti u Hrvatskoj.

Dakle, napredovati se može jedino vlastitim snagama, stalnim ulaganjem u modernizaciju i usavršavanjem, i to u što većoj mjeri vlastitim sredstvima. Očekivanja da će neka sredstva iz Europske unije, poput ranije onih iz Zagreba, suštinski riješiti problematiku poslovanja i nekonkurentnosti gotovo su naivna. Ta sredstva mogu pomoći stabilnim i perspektivnim subjektima kako bi prije dostigli standarde konkurencije.

Koliko djelatnika zapošljavate u ovom trenutku, kako uspijevate privući kvalitetne radnike te koliko novih radnih mjesta planirate otvoriti realizacijom spomenutih investicija?
Trenutno kod nas radi oko 250 zaposlenika, a u Vajdi, kao i u cijeloj Grupaciji Pivac, uvijek ima mjesta za stručne i vrijedne kadrove. Modernizacija i u našem slučaju znači smanjenje čistog fizičkog posla te poboljšanje uvjeta rada, no standardna radna mjesta i kvalitetan kadar ne dolaze u pitanje.

Moram naglasiti da Vajda dugi niz godina sa svojim socijalnim partnerima, sindikalnom podružnicom ima važeći kolektivni ugovor kojim jamčimo prava radnicima iznad onih propisanih zakonom, a kako je nova vlasnička struktura tu praksu objeručke prihvatila, ta su se prava i dodatno povećala.

U tom smislu je važan i vaš program stipendiranja učenika Srednje škole Prelog koji upišu obrazovni program za mesara. Kako je organiziran ovaj program te koliko ste učenika do sada stipendirali?
Nažalost, opća klima oko strukovnog obrazovanja ne zaobilazi ni mesne industrije pa se već duže vremena ne uspijevaju formirati razredi za obrazovanje mesara. Naša nastojanja, dogovori i ugovori sa srednjim školama za sada ne daju zadovoljavajuće rezultate, bez obzira na to što se učenicima zaista pružaju više nego dobri materijalni preduvjeti i jamči im se zaposlenje. Mi i dalje ostajemo otvoreni za takve aranžmane s vjerom da će i roditelji i djeca, ali i ukupno društvo shvatiti da bez proizvodnje, odnosno strukovnih zanimanja nema napretka ni stvaranja nove vrijednosti.

Jedan od najvećih društvenih problema s kojima se danas susreće Hrvatska je odlazak mladih ljudi iz zemlje i depopulacija ruralnih područja. Koliko ovakve gospodarske inicijative mogu pomoći da se ljudi poput vaših kooperanata ipak zadrže i vide motiv za život i poslovanje u svojoj zemlji?
Kad sam spominjao broj zaposlenih u Vajdi, jasno da u to nisam ubrajao naše kooperante, koje pak suštinski smatramo dijelom naše šire obitelji. Danas imamo sedamdesetak kooperanata, pretežito u sjevernom dijelu Hrvatske, koji sa svojim obiteljima na temelju našeg poslovnog odnosa imaju razloga ostati u domovini. Ako tom broju kooperanata s obiteljima dodamo i sve one koji servisiraju tu djelatnost, možemo govoriti o značajnijem pozitivnom utjecaju naše kooperacije na zaustavljanje negativne tendencije iseljavanja.

Nedavno smo u povodu obilježavanja naše 50. obljetnice kooperacije s domaćim uzgajivačima svinja organizirali susret sa svim našim kooperantima, koji su bez iznimke potvrdili da je naš međusobni poslovni odnos apsolutno dostatan razlog ne samo za ostanak, već i za dugoročno planiranje budućnosti novih naraštaja.