O izvozu hrane putem turizma kontinuirano se priča no Hrvatska u tom pogledu nije na razini na kojoj bi trebala biti, a za značajniji pozitivan pomak važna je i uloga većih prehrambenih tvrtki, rečeno je na panelu u sklopu financijske konferencije “Izazov promjene”.
“Izvoz hrane putem turizma se mora i može dogoditi, o tome se 30 i više godina dosta priča, no nažalost Hrvatska nije na razini na kojoj je trebala biti”, poručio je predsjednik Uprave Valamar Riviere Željko Kukurin na panelu “Plavo-zelena ekonomija: Od polja do obale: investicije koje mijenjaju Hrvatsku”, održanom na konferenciji u organizaciji Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) i Zagrebačke burze (ZSE).
Apostrofirao je jedno istraživanje koje je pokazalo da od svakih 100 eura koji “dođu” u hrvatski turizam svega 48 eura ostane u Hrvatskoj, što znači da se turizam u velikom dijelu oslanja na uvoz hrane i pića i ostalog.
Valamar do 80 posto hrane koju poslužuje u svojim hotelima nabavlja od domaćih proizvođača, a Kukurin smatra da je to dobar primjer kako bi turizam trebao funkcionirati i kako ga treba promatrati.
“Moramo napustiti brojanje turista i noćenja i okrenuti se prema nekim drugim važnim pokazateljima. Prvenstveno, to je potrošnja gostiju, zatim koliko ih dolazi izvan glavne turističke sezone, kao i koliko tih eura od svakog turista ostane ovdje”, poručio je Kukurin, dodajući i da prodaja hrvatskih proizvoda turistima doprinosi i njihovoj promociji na tržištima zemalja iz kojih turisti dolaze.
Dalić: Najvažnija je konkurentnost proizvoda
Predsjednica Uprave Podravke Martina Dalić je istaknula da je domaće tržište toj kompaniji najvažnije i predstavlja joj stabilnu bazu, no i poručila da se budućnost ne može graditi samo na njemu, s obzirom da je ipak premalo.
Iznijela je podatak da kompanija u svom prehrambeno-prerađivačkom segmentu izveze 65-70 posto proizvoda, pri čemu na inozemnim tržištima kontinuirano traži nove prilike.
Završen investicijski ciklus bio je usmjeren na modernizaciju proizvodnje, kazala je Dalić, dok će u sljedećih nekoliko godina investicijski fokus biti na Podravki Agri, pa tako i u pogledu navodnjavanja i proširenja kapaciteta farmi.
Pohvaljena od moderatora Vlatka Grgurića što je Podravka svu papriku za preradu po prvi puta dobavila s hrvatskog tržišta, Dalić je istaknula da su velike tvrtke uvijek pokretači gospodarskog rasta, pri čemu za sobom “vuku” i one manje.
Prema njenim riječima, Podravka je svjesno odlučila proširiti mrežu kooperanata i dobavljati što je moguće više poljoprivrednih sirovina iz Hrvatske, iako cijeli taj proces nije jednostavan, u pogledu i produktivnosti te konkurentnosti.
Ultimativni cilj i zadatak je konkurentnost proizvoda, što znači da će biti prodani ako postoji prava kombinacija vrijednosti i cijene, napomenula je Dalić.
Smatra i da bi hrvatskoj poljoprivredi pomogla organizacija i implementacija određenog logističko-distribucijskog sustava za male proizvođače koji često imaju problem tržišnog plasmana, uslijed čega često u trgovačkim centrima nailazimo na nizozemsku rajčicu uzgojenu u staklenicima.
Vlak: Za konkurentnost bitne i velike količine
U portfelju Bosqar Investa se između ostalih nalaze Mlinar i Pik Vrbovec, a glavni financijski direktor i član Uprave te investicijske grupe Vanja Vlak je potvrdio da je strateški cilj stvoriti integrirani i održiv prehrambeni sustav, uz ocjenu da u Hrvatskoj i Sloveniji postoji veliki potencijal za razvoj prehrambene industrije.
Godišnji prihodi prehrambene vertikale grupacije premašuju 600 milijuna eura, uz oko 4.800 zaposlenih, no Vlak je istaknuo da “ta veličina nije dovoljna”, između ostalog naglasivši potrebu daljnjih ulaganja u proizvodne kapacitete i količinu, kao i u rast produktivnosti.
Tako, da bi recimo Mlinar bio konkurentan na stranim tržištima s nekim proizvodom, naprimjer burekom, potrebna su velika ulaganja, kazao je Vlak.
Žito Grupa je lani u inicijalnoj javnoj ponudi dionica (IPO) prikupila 130 milijuna eura, a prema riječima predsjednika Uprave te slavonske kompanije Marka Pipunića, taj poslovni put je izabran kako bi se kompanija nastavila razvijati.
Grupacija upravlja s 22.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, a još oko 66.000 potpada pod oko 3.300 kooperanata s kojima Žito surađuje. Takva sinergija je uobičajena, logična i po Pipuniću predstavlja dobar model.
Kazao je da je za plasman proizvoda ključna kvaliteta, uz dobru sirovinu i tehnologiju, pa tako Žito i u Italiju plasira značajan broj svojih pršuta, proizvedenih od svinja uzgojenih u Hrvatskoj. (Hina)
Kliknite za najnovije vijesti, analize i istraživanja u vašem sandučiću!
