Usmjerenost na održivo poslovanje sve se manje svodi na smanjivanje negativnih utjecaja, a sve više na stvaranje nove vrijednosti za gospodarstvo i društvo.
Održivost sve snažnije izlazi iz okvira zaštite okoliša i postaje jedno od važnijih pitanja gospodarskog razvoja. U uvjetima geopolitičkih i klimatskih promjena, energetske tranzicije, novih regulatornih zahtjeva te sve izraženijih očekivanja potrošača i investitora, kompanije je sve više promatraju kao dio dugoročne poslovne strategije. Umjesto izdvojene inicijative, održivost postaje dio svakodnevnog odlučivanja, od ulaganja u čiste tehnologije i energetsku učinkovitost, preko odnosa prema zaposlenicima i dobavljačima, do upravljanja resursima, ambalažom i otpadom.
Održivo gospodarstvo stvara novu vrijednost bez prebacivanja troškova na društvo i okoliš
Za FMCG industriju, koja povezuje proizvodnju, poljoprivredu, logistiku, trgovinu i krajnjeg potrošača, ta je promjena posebno značajna. Učinkovitije korištenje resursa, obnovljivi izvori energije, inovacije u proizvodima i ambalaži te odgovornije upravljanje otpadom mogu pridonijeti smanjenju troškova i većoj otpornosti poslovanja, ali i otvoriti prostor za nove proizvode, tržišta i poslovne modele. Pritom se pitanje održivosti sve manje svodi samo na smanjivanje negativnih utjecaja, a sve više na to kako stvarati novu vrijednost za gospodarstvo i društvo.
Sanja Terlević, neovisna analitičarka i savjetnica za javne politike s iskustvom suradnje s europskim institucijama u Bruxellesu, održivo gospodarstvo opisuje kao ono koje stvara novu vrijednost bez prebacivanja troškova na društvo i okoliš. “Privatna vrijednost ne bi se trebala stvarati tako da se troškovi sustavno prebacuju na druge dijelove društva ili buduće generacije. To promatram kao društveno odgovorno poslovanje na razini cijelog gospodarstva: poslovanje na mikro razini, odnosno bruto dodana vrijednost na makro razini, trebalo bi imati pozitivan učinak na organizaciju, sektor i ljude koji u njemu rade, ali i širi pozitivan učinak na društvo i okoliš”, tumači Terlević.
PREDNOSTI I IZAZOVI
Takav pristup nadilazi uobičajeno shvaćanje održivosti kao zaštite prirodnih resursa. Obuhvaća i stvaranje znanja, javno zdravstvo, uključujući mentalno zdravlje, društvenu koheziju te kvalitetu demokratskih procesa. U kontekstu geopolitičkih i tehnoloških promjena dodatnu važnost dobivaju nacionalna i ekonomska sigurnost te sposobnost usklađivanja međunarodne suradnje s vlastitim interesima.
Hrvatska pritom ima određene prednosti, ali i izazove. Prema podacima koje navodi, obnovljivi izvori činili su 59 posto bruto potrošnje električne energije u Hrvatskoj 2025. godine, što je iznad prosjeka Europske unije. S druge strane, kružno korištenje materijala i dalje zaostaje: 2024. godine iznosilo je 5,9 posto, u usporedbi s 12,2 posto na razini EU-a.
Hrvatska treba prirodni i energetski potencijal pretvoriti u produktivnost, ulaganja, domaće lance vrijednosti i kvalitetna radna mjesta
“Za Hrvatsku je stoga ključno prirodni i energetski potencijal pretvoriti u produktivnost, ulaganja, domaće lance vrijednosti i kvalitetna radna mjesta”, naglašava Terlević ističući kako postoji prostor za snažnije uključivanje domaćih kompanija u lance vrijednosti povezane s čistim tehnologijama, energijom i održivom proizvodnjom. Pritom će važnu ulogu imati i europska industrijska politika u kojoj održivost i otpornost opskrbnih lanaca sve više dolaze uz bok cijeni kao kriterijima poslovnog odlučivanja i javne nabave.

Za proizvođače i trgovce promjene donose i nove obveze, ali i nove prilike. Europska regulativa u pojedinim područjima postaje stroža, dok se istodobno kroz inicijative za pojednostavljenje nastoje smanjiti administrativna opterećenja. Takve promjene mogu otežati dugoročno planiranje, posebno kompanijama koje su već započele prilagodbu, a za ulaganja im je potreban predvidiv regulatorni okvir. U FMCG sektoru posebno će na važnosti dobiti pitanja ambalaže, recikliranje, gospodarenja otpadom, energije i otpornosti opskrbnih lanaca.
ZELENA TRANZICIJA
Spremnost industrije na promjene postoji, no put prema održivijem poslovanju nije bez prepreka. Tamara Tarnik, rukovoditeljica ESG-a i koordinatorica ESG grupnih operacija i izvještavanja u Cromarisu, ističe da bi ulaganja u zelenu tranziciju u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju trebala donijeti veću sigurnost opskrbe energijom i sirovinama, inovacija, novih tehnologija i radnih mjesta te smanjenje operativnih troškova i povećanje prihoda.
“Ipak, u uvjetima opće nesigurnosti i stalnih regulatornih pritisaka teško je zadržati kontinuitet ulaganja i prilagodbe. Za kompanije je zato važno da tranzicija bude praćena uvjetima koji omogućuju planiranje i održivost poslovnih odluka”, smatra Tarnik.
Sličan izazov prepoznaju i u Henkelu. Vanja Legvart, Head marketing HCB Adriatics, ocjenjuje da se u Hrvatskoj vidi pozitivan pomak i sve veća spremnost FMCG i prehrambene industrije za zelenu tranziciju. Međutim, među ključnim preprekama i dalje su infrastruktura za prikupljanje i recikliranje otpada, dostupnost kvalitetnih recikliranih materijala, troškovi tranzicije te prilagodba regulatornim zahtjevima. Uspjeh će, navodi Legvart, ovisiti o suradnji industrije, trgovine, dobavljača i javnog sektora, uz kontinuirana ulaganja u inovacije, tehnologiju i edukaciju potrošača.
REGULATIVA I INFRASTRUKTURA
Jedno od područja u kojem se susreću tehnološke mogućnosti, regulatorni zahtjevi i praktični izazovi jest ambalaža. Europska pravila o ambalaži i ambalažnom otpadu, uključujući Uredbu o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR), potiču kompanije na promišljanje cijelog životnog ciklusa proizvoda – od dizajna i izbora materijala do prikupljanja, sortiranja i recikliranja.
Alex Henriksen, generalni direktor Tetra Paka za istočnu Europu, smatra da hrvatski prehrambeni i FMCG sektor pokazuje spremnost za tehnološke inovacije i održivija rješenja. Kao primjere navodi suradnju s tvrtkom Stanić Beverages, koja je prva u svijetu uvela neodvojivi čep LightWing 30 izrađen od 100 posto certificiranih recikliranih polimera, te s Vindijom, koja je prva u istočnoj Europi primijenila ambalažu Tetra Prisma Aseptic Edge za porcijska pakiranja.
“Unatoč visokoj motivaciji industrije, najveća prepreka ne leži u samoj tehnologiji ili reciklabilnosti ambalaže, već u nedovoljno razvijenoj infrastrukturi za prikupljanje, sortiranje i recikliranje”, dodaje Henriksen te napominje kako je stoga presudna suradnja sa svim dionicima u lancu opskrbe kako bi se ostvarili klimatski ciljevi jer budućnost održivosti izravno ovisi o povezivanju svih faza u lancu vrijednosti, od razvoja proizvoda i logistike do prikupljanja i recikliranja.
PPWR uredba potiče kompanije na promišljanje cijelog životnog ciklusa proizvoda
Tetra Pak s kupcima i dobavljačima radi na smanjenju emisija primjenom naprednih tehnologija prerade, inovativnih ambalažnih rješenja i digitalnih alata koji optimiziraju korištenje resursa. Jedan je od njih digitalna platforma Tetra Pak Factory OS koja povezuje opremu i senzore te proizvođačima omogućuje praćenje energetske učinkovitosti, potrošnje vode i ukupnog ugljičnog otiska u stvarnom vremenu.
PPWR, ističe Henriksen, potiče razvoj rješenja koja omogućuju ispunjavanje regulatornih zahtjeva, među ostalim povećanjem udjela materijala iz obnovljivih izvora, uvođenjem barijera na bazi papira i korištenjem polimera na biljnoj bazi. Za ostvarivanje ciljeva recikliranja jednako je važno osigurati da se ambalaža nakon uporabe doista prikupi i pravilno obradi.
“Unatoč visokoj motivaciji industrije, najveća prepreka ne leži u samoj tehnologiji ili reciklabilnosti ambalaže, već u nedovoljno razvijenoj infrastrukturi za prikupljanje, sortiranje i recikliranje. U Hrvatskoj je dodatni izazov relativno niska razina odvojenog prikupljanja višeslojne kartonske ambalaže, oko 10 posto, što jasno pokazuje zašto je ključno njezino uključivanje u sustav povratne naknade (SPN) od siječnja 2027. godine kako bi se osigurao čist i mjerljiv tok materijala”, navodi Henriksen. Napominje također kako sustav povratne naknade može omogućiti prikupljanje veće količine čišće i kvalitetnije odvojene ambalaže, što u konačnici stvara bolje uvjete za učinkovito recikliranje. To je posebno važno jer se Tetra Pak kartonska ambalaža već danas može reciklirati tamo gdje postoji odgovarajuća infrastruktura, a dobivene sirovine koriste se za proizvodnju brojnih novih proizvoda, od papirnatih maramica i kartonskih proizvoda do plastičnih ploča i namještaja.
UPRAVLJANJE PODACIMA
Uz ambalažu i infrastrukturu, važan dio održive tranzicije čini upravljanje podacima. Europski zahtjevi vezani uz održivost, sljedivost, ambalažu i izvještavanje poduzećima donose potrebu za prikupljanjem i razmjenom sve većeg broja informacija. No, problem često nije nedostatak podataka, nego njihova raspršenost i neujednačena kvaliteta.
Matija Šimunić, konzultant za projekte, usluge i standarde u GS1 Croatia, ističe da se informacije o istom proizvodu često nalaze u različitim sustavima. “Podaci su pohranjeni u internim ‘informacijskim silosima’, a potrebno ih je prikupiti, strukturirati i oblikovati u skladu s podatkovnim zahtjevima pojedinog propisa ili više njih. Informacije o istom proizvodu često se nalaze u različitim sustavima (ERP, PIM, PLM i dr.), Excel tablicama, dokumentima dobavljača i sustavima za upravljanje ambalažom, bez jedinstvene poveznice, a ako nisu standardizirane, teško ih je pripremiti za razmjenu. Izazovi su i različita kvaliteta podataka dobavljača, ručni unos koji povećava mogućnosti greške, nejasna odgovornost za podatke te nedovoljno razlikovanje proizvoda, serije i pojedinačnog primjerka”, navodi Šimunić uz zaključak kako pripremu za europske zahtjeve zato treba promatrati kao projekt upravljanja podacima, a ne samo kao regulatorni ili informatički zadatak.
AUTOMATIZACIJA JE OSNOVA
Na važnost tehnologije i automatizacije u uspostavi kružnoga gospodarstva upozorava pak Jerko Mavra, direktor tvrtke TOMRA Systems Croatia. Napredni sustavi za prepoznavanje, prikupljanje i sortiranje materijala, ističe, nužni su za postizanje kvalitete koja omogućuje njihovu ponovnu uporabu i recikliranje. TOMRA zato već desetljećima ulaže u tehnologije kojima se povećava učinkovitost prikupljanja i osigurava visoka čistoća recikliranih materijala.

“U nadolazećim godinama važnu će ulogu imati umjetna inteligencija, senzorske tehnologije, digitalno praćenje materijala kroz cijeli životni ciklus te napredni sustavi automatiziranog prikupljanja i sortiranja”, navodi Mavra posebno izdvajajući segmente kao što su digitalizacija sustava povratne naknade, osiguravanje većeg udjela visokokvalitetnog reciklata za kontakt s hranom i rješenja koja omogućuju veći udio recikliranog sadržaja u novoj ambalaži.
Podsjeća također kako regulativa kao što je PPWR industriji daje smjernice i poticaj za razvoj kružnih poslovnih modela. Novi zahtjevi vezani uz mogućnost recikliranja, udio recikliranog sadržaja, ponovnu uporabu i smanjenje otpada potiču kompanije da svoje proizvode i procese promatraju kroz cijeli životni ciklus. Ipak, samo donošenje pravila nije dovoljno za ostvarivanje zacrtanih ciljeva.
Prema Mavri, potrebno je paralelno ulagati u automatizaciju i infrastrukturu za prikupljanje i recikliranje, razvijati tržište sekundarnih sirovina te poticati suradnju proizvođača, trgovaca, reciklažne industrije i javnog sektora. Iskustvo sustava povratne naknade pokazuje koliko je važno povezati regulatorni okvir s učinkovitim i automatiziranim sustavima prikupljanja.
Veće korištenje sekundarnih sirovina i učinkovitije upravljanje resursima mogu donijeti koristi koje nadilaze zaštitu okoliša. Mavra smatra da kružno gospodarstvo ne predstavlja trošak, nego i značajnu gospodarsku priliku.
Kružno gospodarstvo ne predstavlja trošak, nego i značajnu gospodarsku priliku
“Kompanije koje ranije počnu ulagati u učinkovito upravljanje resursima, recikliranje i ponovnu uporabu materijala dugoročno povećavaju otpornost svojeg poslovanja i smanjuju ovisnost o primarnim sirovinama čija dostupnost i cijena postaju sve neizvjesnije. Posebno velike prilike vidimo u korištenju visokokvalitetnih sekundarnih sirovina, proizvodnji ambalaže koja se može višestruko reciklirati, razvoju digitalnih sustava za praćenje materijala te novim poslovnim modelima koji se temelje na ponovnoj uporabi umjesto jednokratne potrošnje. U sektoru ambalaže već danas vidimo da kvalitetno prikupljena PET i ALU ambalaža iz sustava povratne naknade postaje vrijedan resurs za proizvodnju novih proizvoda, čime se zatvara materijalni krug i stvara dodatna ekonomska vrijednost”, ističe Mavra uz zaključak kako sustavi koji omogućuju takav kružni tok materijala istovremeno štite okoliš i jačaju konkurentnost gospodarstva.
Nakon svih ovih poruka, u zaključku možemo samo ponoviti kako održivo gospodarstvo i s njim povezana zelena tranzicija postaju mnogo više od prilagodbe novim pravilima. Oni su cilj i proces koji povezuju tehnologiju, upravljanje resursima, inovacije i konkurentnost. Za FMCG sektor, u kojem se svakodnevno susreću proizvođači, trgovci, dobavljači i milijuni potrošača, uspjeh će ovisiti o tome koliko će se brzo i učinkovito održivija rješenja moći primijeniti duž cijelog lanca vrijednosti.
A sigurno je i kako održivost ne može biti odgovornost samo jednog sudionika lanca vrijednosti. Potrebni su usklađeni postupci i infrastruktura koja će omogućiti da se održivija rješenja primjenjuju u praksi, a ne ostanu tek na razini ambicije.

Održivo poslovanje – Izjave
Cromaris – Tamara Tarnik, Rukovoditelj ESG-a i koordinator ESG grupnih operacija i izvještavanja
Za Cromaris održivost i poslovni razvoj nisu odvojene teme jer je cilj poslovanja kontinuirani rast i stvaranje prihoda uz minimalni negativan utjecaj na okoliš i društvo. Stoga su okolišna, društvena i upravljačka održivost dio trogodišnjeg strateškog plana kompanije. Ciljevi, mjere i pokazatelji uspješnosti određeni su u skladu sa zahtjevima Europskih standarda za izvještavanje o održivosti (ESRS), a s praćenjem značajnih okolišnih, društvenih i upravljačkih tema te izvještavanjem o održivosti započelo se 2020. godine.

Naši ciljevi u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju su ublažavanje i prilagodba klimatskim promjenama, smanjenje otpada, očuvanje bioraznolikosti, zadržavanje ključnih zaposlenika, odgovoran i suradnički odnos s lokalnim i akademskim zajednicama, proizvodnja i prodaja zdravstveno ispravnih proizvoda kupcima i potrošačima s potvrdama sljedivosti i održivosti porijekla te povećanje kibernetičke sigurnosti. Udjel emisija iz lanca vrijednosti u ukupnom ugljikovom otisku Cromarisa u 2025. godini bio je 88 posto. Pojedini dobavljači još uvijek ne raspolažu podacima o izvorima i količinama emisija, dok dio dobavljača raspolaže emisijama s potvrdom neovisnog verifikatora. Suradnja sa značajnim dobavljačima ostvaruje se kroz redovite audite, upitnike za prikupljanje podataka o emisijama te informiranje dobavljača o našim ciljevima, mjerama i politikama te njihove uloge na tom putu. Glavni izazovi za ambalažu u izravnom kontaktu s hranom su kako pomiriti zahtjeve za zdravstvenom ispravnosti proizvoda sa zahtjevima za ponovnu upotrebu, povećanje udjela reciklata i reciklabilnosti te mogućnost nabave i cijenu takve ambalaže na tržištu.
GS1 Croatia – Matija Šimunić, Konzultant za projekte, usluge i standarde
Smanjenje otpada jedan je od ključnih ciljeva europskih propisa o održivosti i kružnom gospodarstvu, a kvalitetni i standardizirani podaci pritom imaju važnu ulogu. Podaci o roku trajanja omogućuju pravodobno snižavanje cijena i bolju rotaciju zaliha, dok precizna sljedivost olakšava ciljano povlačenje proizvoda. Informacije o sastavu i ambalaži, kao i mogućnostima popravka i rastavljanja, podupiru ponovnu uporabu i recikliranje. Sve u svemu, standardizirani podaci omogućuju pravodobno donošenje odluka kojima se proizvodi dulje zadržavaju u uporabi, a materijali u kružnom toku. Sve to dovoljno govori koliko su kvalitetni i standardizirani podaci ključni, a sa svakim novim propisom EU-a postaju sve važnija okosnica bez koje uspješna provedba neće biti moguća. GS1 standardi daju podatkovnu infrastrukturu za održivo i kružno gospodarstvo. Jedinstvena identifikacija proizvoda, lokacija, logističkih jedinica i samih dionika u lancu omogućuje povezivanje podataka o materijalima, ambalaži, podrijetlu i kretanju robe. Standardi omogućavaju povezivanje tvrdnji o održivosti s proizvodom te razmjenu i provjeru.

Sljedivost pak mora odgovoriti na pitanja što se prati, tko je proizvodom rukovao, gdje i kada te što se dogodilo. GS1 identifikatori, poput GTIN-a, GLN-a i SSCC-a, s podacima o seriji, roku trajanja i serijskom broju, osnova su sustava sljedivosti kroz sve opskrbne lance na tržištu. Ujedno, primjena digitalne putovnice proizvoda nije samo QR kod, nego sustav strukturiranih podataka o proizvodu tijekom njegova životnog ciklusa. QR kod s GS1 Digital Linkom može fizički proizvod povezati s njegovom digitalnom putovnicom, a isti nosač podataka može služiti za očitavanje na blagajni i pristup informacijama za potrošače, servisere, reciklažere i nadležna tijela.
Henkel – Vanja Legvart, Head marketing HCB Adriatics
U Henkelu je održivost sastavni dio poslovne strategije i jedan od pokretača inovacija. Ne promatramo je kao zasebno područje, već kao temu koja utječe na razvoj proizvoda, ambalažu, nabavu, proizvodne procese i suradnju s kupcima. Fokus nam je na smanjenju emisija, kružnom gospodarstvu, odgovornim lancima opskrbe i društvenoj odgovornosti. Posljednjih godina održivost sve snažnije povezujemo i s dugoročnom konkurentnošću, otpornošću poslovanja i stvaranjem vrijednosti za kupce i potrošače. Henkel je postavio jasne i mjerljive ciljeve održivosti do 2030. Među njima su smanjenje apsolutnih Scope 1 i 2 emisija stakleničkih plinova za 42 posto te Scope 3 emisija za 30 posto u odnosu na 2021. godinu.

U području kružnog gospodarstva cilj je postići najmanje 35 posto reciklirane plastike u ambalaži proizvoda široke potrošnje te 100 posto ambalaže dizajnirane za recikliranje. Dugoročno, do 2045., cilj je smanjiti apsolutni Scope 1, 2 i 3 emisije za 90 posto. Napredak pratimo kroz jasno definirane pokazatelje povezane s emisijama, energijom, ambalažom, otpadom i korištenjem resursa. Suradnja s kupcima i dobavljačima ima ključnu ulogu jer značajan dio emisija nastaje izvan naših vlastitih operacija. Zato s partnerima radimo na smanjenju emisija kroz odabir sirovina i materijala s manjim ugljičnim otiskom, optimizaciju ambalaže i učinkovitiju logistiku. Klimatske ciljeve moguće je ostvariti jedino zajedničkim djelovanjem svih sudionika u lancu vrijednosti. Nova europska regulativa, uključujući Uredbu o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR), donosi dodatne zahtjeve, ali je u Henkelu istovremeno vidimo kao priliku za ubrzavanje inovacija. Već danas razvijamo ambalažna rješenja koja koriste manje materijala, sadrže veći udio recikliranih sirovina i jednostavnije se recikliraju nakon uporabe.
METRO Hrvatska – Sanja Fresl, voditeljica privatne robne marke i održivosti u tvrtki
Za METRO Hrvatska održivost nije zasebna inicijativa, već dio načina na koji poslujemo i podržavamo naše kupce. Vjerujemo da održiviji prehrambeni sustav možemo graditi samo odgovornim upravljanjem resursima duž cijelog lanca. Zato su nam u fokusu smanjenje emisija i otpada od hrane, odgovorna nabava, učinkovitiji opskrbni lanci te suradnja s dobavljačima, kupcima i drugim partnerima. Na razini METRO Grupe postavljen je cilj smanjiti otpad od hrane za 30 posto do 2030. u odnosu na baznu godinu 2021./22., uz dugoročni cilj neto-nula emisija do 2050. godine. Ostvarenje ciljeva pratimo sustavnim mjerenjem i kvartalnim izvještavanjem. To je posebno važno u kontekstu klimatskih promjena i sve većeg pritiska na prirodne resurse. Kada se hrana baci, ne gubimo samo namirnicu, već i vodu, energiju, zemlju, rad i emisije nastale duž njezina puta do kupca.

Zato odgovorna nabava, optimizacija asortimana i učinkovit opskrbni lanac postaju sve važniji, a suradnja s dobavljačima ključna. Istodobno, vidimo da i profesionalni kupci sve više traže proizvode i rješenja koja im omogućuju odgovornije i učinkovitije poslovanje. Kao partner HoReCa sektoru, METRO im nastoji pomoći kroz lokalne, sezonske i organske proizvode, ali i rješenja za učinkovitije upravljanje zalihama, energijom, vodom i otpadom. U vlastitom poslovanju najveći naglasak stavljamo na prevenciju otpada – preciznije planiranje nabave, upravljanje zalihama, optimizaciju asortimana, kontrolu kvalitete i učinkovit hladni lanac. Proizvodima koji se približavaju isteku roka smanjujemo cijenu kako bi ostali u redovnoj prodaji, dok proizvode koji se i dalje mogu sigurno konzumirati, ali ih iz određenih razloga nije moguće plasirati kroz redovnu prodaju, gdje je moguće, usmjeravamo prema doniranju u suradnji s partnerima.
Tetra Pak – Alex Henriksen, generalni direktor za Istočnu Europu
Održivost je utkana u svaki segment poslovanja tvrtke Tetra Pak kroz misiju “Štiti što je dobro”, koja podrazumijeva zaštitu hrane, ljudi i planeta. Na održivost gledamo kroz cijeli lanac vrijednosti – od načina nabave sirovina i učinkovitije proizvodnje, prerade i pakiranja hrane, učinkovitosti prijevoza i skladištenja proizvoda, do prikupljanja i recikliranja ambalaže nakon uporabe. Jedan od naših ključnih ciljeva je razvoj najodrživije ambalaže za hranu na svijetu, što znači stvaranje ambalaže koja se u potpunosti može reciklirati te koja je izrađena od odgovorno nabavljenih recikliranih ili obnovljivih materijala, poput inovativne barijere na bazi papira koja u aseptičnoj ambalaži zamjenjuje aluminijsku foliju.

Na hrvatskom tržištu ključni je prioritet podrška proširenju uvođenja višeslojne kartonske ambalaže (VKA) u sustav povratne naknade (SPN) od siječnja 2027. Naime, uključivanje VKA u SPN može pomoći Hrvatskoj u ostvarivanju nacionalnih ciljeva recikliranja ambalaže. Danas se u Hrvatskoj prikuplja otprilike 10 posto višeslojne kartonske ambalaže. Uključivanje u sustav povratne naknade može značajno povećati te količine i time izravno pridonijeti ostvarivanju nacionalnih ciljeva recikliranja ambalaže. Hrvatska do 2030. treba reciklirati najmanje 70 posto ukupnog ambalažnog otpada, uključujući 85 posto papira i kartona. Kada govorimo o odnosu između održivosti i poslovnog razvoja, važno je naglasiti da se on promijenio te se održivost i sigurnost hrane više ne promatraju kao suprotstavljeni prioriteti, već u razvoju novih rješenja idu ruku pod ruku. Nijedan novi materijal ne uvodi se isključivo radi održivosti ako istodobno ne ispunjava stroge zahtjeve zaštite proizvoda, sigurnosti hrane i očuvanja roka trajanja. Budućnost poslovnog razvoja danas snažno ovisi o suradnji duž cijelog lanca vrijednosti.
Tomra Systems Croatia – Jerko Mavra, Managing Director
U središtu strategije tvrtke TOMRA nalazi se ideja da vrijedni resursi ne smiju postati otpad. Bez obzira na to govorimo li o ambalaži, sirovinama ili hrani, naš cilj je omogućiti da materijali ostanu u uporabi što je dulje moguće i da se njihova vrijednost maksimalno iskoristi. TOMRA danas djeluje kroz rješenja za prikupljanje ambalaže, sortiranje materijala za recikliranje te napredne sustave za prehrambenu industriju koji smanjuju gubitke hrane i povećavaju iskorištenje sirovina. Tako povezujemo sve faze kružnog gospodarstva, od prikupljanja i ponovne uporabe materijala do učinkovitijeg korištenja prirodnih resursa.

Vjerujemo da održivo gospodarstvo nije pojedinačna tehnologija ili proizvod, već sustav u kojem se otpad promatra kao vrijedan resurs za novi proizvodni ciklus. Kružno gospodarstvo više nije pitanje izbora nego nužnosti. Sve veći pritisak na prirodne resurse, klimatski izazovi i potreba za smanjenjem otpada zahtijevaju promjenu načina na koji proizvodimo, koristimo i recikliramo materijale. U Hrvatskoj već imamo vrlo dobar primjer kružnog gospodarstva kroz Sustav povratne naknade i kroz automatizaciju kojoj TOMRA pridonosi kroz veću efikasnost i transparentnost, koji postiže visoke stope prikupljanja i recikliranja ambalaže te uključuje velik broj sudionika u zajedničkom lancu vrijednosti. Najveće prepreke prelasku na kružni model i dalje su nedovoljna infrastruktura za prikupljanje i obradu materijala, manjak kvalitetnih sekundarnih sirovina, različita razina razvijenosti tržišta te činjenica da se trošak neodrživog korištenja resursa još uvijek često ne odražava u punoj mjeri na tržišne cijene. Potrebna je snažnija suradnja industrije, zakonodavaca i potrošača kako bi se kružni modeli razvijali brže i učinkovitije.


























