Iako povijest čaja i prvi pisani tragovi o njegovu spravljanju datiraju još od prije naše ere, i dalje se otkrivaju zanimljivosti vezane uz ovaj napitak. U Hrvatskoj čaj postaje sve prihvaćeniji i njegova potrošnja posljednjih nekoliko godina kontinuirano raste
U nekim zemljama uživanje u čaju spada u sastavni dio kulture i pravi ritual, a ljubitelji čaja svakodnevno isprobavaju nove okuse i nove načine konzumacije. U 2010. godini, uslijed recesije i opadanja kupovne moći, osjetio se pad prodaje čajeva za otprilike 1,5 do 2 posto u odnosu na prethodnu godinu, ali prosjek potrošnje u 2009. i 2010. godini veći je nego što je to bio ranijih godina te je sada na razini iz 2005. godine.
Osim što se povećava prosječan broj artikala po prodajnim mjestima, rastu i ukupan volumen i ukupna vrijednost, dok je prosječna cijena po artiklu tek za nijansu viša nego prije.
Zanimljivo je istaknuti da se cijene vodećih proizvoda u načelu nisu značajno mijenjale, ali one koje jesu korigirane su na razinu iz 2008. godine, bez obzira na to jesu li u međuvremenu bile skuplje ili jeftinije.
Tri glavna igrača
Na hrvatskom tržištu još uvijek dominiraju domaći brendirani proizvođači, ali polako raste i utjecaj privatnih marki koje su u odnosu na ranija razdoblja (od već spomenute 2005.) gotovo udvostručile prodajne brojke.
Prema prodanom volumenu, najjači proizvođači na tržištu su Franck, Cedevita i Podravka, a njihovi čajevi spadaju među 30 najprodavanijih pojedinačnih proizvoda u Hrvatskoj. Kad govorimo o brendovima, zapravo govorimo o proizvođačima, jer oni sami rijetko imaju izražen poseban brend baš za čajeve.
Kao rijedak primjer s ozbiljnijim prodajnim rezultatima možemo spomenuti Cedevitinu Naturavitu koja predstavlja brend koji nije ujedno i ime samog proizvođača.
Udio Francka, višegodišnjeg lidera na sveukupnom tržištu, i dalje raste pa je sada na otprilike 40 posto tržišta, a Cedevita je na otprilike 25 posto i dalje raste. Na trećem mjestu nalazi se Podravka, koja je bilježila rast sve do ove godine kada se taj trend nije nastavio.
Najprodavaniji zimi
U posljednjih nekoliko godina zamjetan je prepoznatljiv obrazac pri kupovini čaja. Potrošači većinom kupuju filter pakiranja te biraju biljne i voćne čajeve (najpopularniji je okus šipka).
Posebne vrste pakiranja i funkcionalni čajevi (dječji i ljekoviti) prodaju se svega 15 – 20 posto i to najčešće u ljekarnama, dok se čak 2/3 svih čajeva plasira preko hipermarketa i supermarketa.
Također, kategorija čajeva bilježi visoku sezonalnost te je njihova prodaja daleko najveća u zimskom razdoblju, dok u ljetnim mjesecima značajno opada.
Zoran Stanić,
Junior Account Executive
Čajevi
 Zanimljivosti iz povijesti čaja
Prema jednoj legendi, čaj je sasvim slučajno otkrio kineski car Shen Nung 2737. godine pr. Kr.. Vladar Shen Nung bio je kreativan znanstvenik, a zbog opreza i zdravstvene preventive, zahtijevao je da se voda prije pića obavezno prokuha. Na jednom od svojih putovanja, dok je prokuhavao vodu za piće, s obližnjeg stabla doletjelo je osušeno lišće i palo u kipuću vodu. Voda je ubrzo promijenila boju i ugodno zamirisala, a Shen Nung se oduševio novonastalom tekućinom. Čaj je iz Kine u Japan došao preko budističkog svećenika Yeiseija koji je u Japanu poznat i kao “otac čaja”. Ipak, vjerojatno prvi svakodnevni konzumenti čaja bili su budistički monasi koji su ga koristili kao napitak za meditaciju. Zato je svojevremeno čaj bio uzgajan uglavnom u vrtovima budističkih samostana. U Europu je stigao 1560. godine preko Portugala i od tada postaje jako popularan te su zbog velike potražnje bili uspostavljeni redovni transporti čaja u Europu. Osim morskim, čaj je u Europu počeo stizati i kopnenim putem: tzv. “putem svile” karavane su čaj dopremale do Indije, a zatim preko Rusije u Europu. Na početku 17. stoljeća Englezi su bili obožavatelji ispijanja čaja. U početku su ga, zbog visoke cijene, mogli kupovati samo imućniji građani koji su redovito organizirali čajanke na kojima su se služili sendviči i slatkiši. I Rusi imaju dugu tradiciju ispijanja čaja, koja započinje 1618. godine u kineskoj ambasadi u Moskvi, kada je caru Alekseju čaj po prvi put poslužen. Do kraja 18. stoljeća svaka ruska kuća imala je samovar, vrstu velikog čajnika iz kojeg se točio čaj, koji je uglavnom bio jak, zaslađen šećerom, medom ili džemom. U Americi je početkom 20. stoljeća za vrijeme prvog američkog svjetskog sajma, sasvim slučajno otkriven i patentiran hladni čaj. Tzv. Ice tea, ubrzo je postao vrlo popularno osvježavajuće piće. Nekoliko godina kasnije, njujorški trgovac čajem Thomas Sullivan razvio je koncept “čaja u vrećicama”. Sullivan je svojim poslovnim partnerima dostavljao promotivne primjerke čaja zamotane u male svilene vrećice. Nakon što je shvatio da se čajevi služe neodmotani iz paketića, prepoznao je sjajnu marketinšku priliku i odlučio je patentirati koncept “čaja u vrećicama” koji je i danas aktualan. |
