Iako mali trgovci danas nailaze na brojne probleme još uvijek postoje pozitivni primjeri iz ovog sektora koji ne samo da se uspješno nose s krizom već i znaju cijeniti svoje najveće prednosti – zaposlenike i kupce
Sektor maloprodaje svakodnevno se susreće s brojnim izazovima: od slabe kupovne moći, minimalnih marži, visokih poreznih i neporeznih nameta preko otežanih uvjeta suradnje s dobavljačima pa sve do nedostižne konkurencije u obliku velikih trgovačkih lanaca.
No, krizi unatoč postoje pozitivni poduzetnički primjeri koji dokazuju kako je moguće čak i danas opstati na ovom tržištu. Jedan od takvih primjera je i tvrtka Tehno-Ron koja, uz veleprodaju, posluje i putem četiri maloprodajna diskontna dućana, od čega samo jedan prostor nije u njihovom vlasništvu.
POČETAK POSLOVANJA
Priča o poslovanju ove tvrtke počinje 1991. godine kada je vlasnik, Miloje Rončević, ostao bez posla. Po struci diplomirani inženjer strojarstva, Rončević je tada počeo razmišljati o svojoj budućnosti koja je, kao i većini u to vrijeme, bila nesigurna.
Radi struke, želja mu je bila baviti se proizvodnjom. No, kako u to vrijeme banke nisu bile u mogućnosti financijski poduprijeti početak i razvoj poslovanja, morao je tražiti nišu koja zahtijeva minimalna početna ulaganja.
“Vidio sam da nema druge nego otvoriti nešto privatno. Kako je za proizvodnju bilo potrebno puno ulaganja za koje nije bilo sredstava, trgovina se nametnula kao idući logičan izbor”, prisjeća se direktor Tehno-Rona.
Krenuo je u ovaj pothvat, kako sam kaže, iz nužde jer je morao naći način za zaradu, odnosno preživljavanje.
U početku je trošak predstavljala praktički jedino radna snaga četvero zaposlenih koji su se hrabro 1992. godine prihvatili veleprodajnog posla i nije im bio problem raditi od osam ujutro do devet navečer, a niti direktoru nije bilo teško pokazati im koliko cijeni njihov trud osobno ih vozeći njihovim domovima nakon napornog radnog dana i pritom svakodnevno organizirati ručak na radnom mjestu.
Uskoro su od veleprodaje mogli pristojno živjeti i razvijati svoje poslovanje pa su kroz godinu dana zaposlena i dva nova djelatnika.
Razvojem poslovanja i konsolidacijom tržišta uočili su trend otvaranja maloprodajnih dućana, odnosno slabljenje pozicije veleprodaje jer taj biznis više nije bio siguran za uspješan rad i razvoj.
Veleprodaja se suočavala s problemima naplate i plasiranja proizvoda čime su se počeli stvarati gubici u poslovanju, a i dio Tehno-Ronovih kupaca bio je primoran zatvarati svoje dućane pa su svake godine ostajali bez partnera.
Tada je Rončević došao na ideju otvaranja vlastitih maloprodajnih dućana koji su nudili veću stabilnost.
ULAZAK U MALOPRODAJU
Prvi maloprodajni dućan, Devetka, otvoren je tako 1999. godine na zagrebačkoj Malešnici. Ideja za naziv dućana je došla od uličnog broja prodajnog mjesta (Ante Topića Mimare 9), jer se išlo za tim da se poslovanje prilagodi kupcu kako bi se dućan prepoznao kao mjesto gdje susjedi mogu nabaviti sve što im je potrebno i pri tome se osjećati dobrodošlo.
Danas tvrtka posluje s četiri maloprodajna diskontna dućana koji su otvarani otprilike svake dvije godine do 2003., a posljednji, onaj na Jarunu, otvoren je 2011.
Rončević je uspio u svojoj nakani. Kupci njegovih kvartovskih dućana su lojalni susjedi koji svakodnevno dolaze po svoje namirnice, a iz tvrtke navode kako prosječna vrijednost košarice iznosi od 25 do 30 kuna.
Kako su ovi maloprodajni dućani opstali na tržištu unatoč konkurenciji, direktor smatra kako je tajna uspjeha u tri ključna faktora.
Prvo je asortiman pri čemu se inzistiralo da u dućanima budu zastupljeni svi najvažniji domaći i strani proizvođači i uvoznici, zatim cijene koje ne smiju biti značajno veće od onih koje imaju veliki trgovci te na kraju, ali ne i najmanje važno, ljubaznost osoblja gdje se djelatnici posvećuju svakom kupcu ponaosob kako bi ih upoznali i znali im ponuditi proizvod koji im treba i koji si mogu priuštiti.
VAŽNOST ZAPOSLENIKA
Kao svoju najveću prednost u poslovanju nad konkurencijom Rončević navodi svoje zaposlenike. “Naši djelatnici su naša najveća snaga”, iskreno i bez razmišljanja kaže direktor.
Svjestan je da su plaće u maloprodaji niske i kako nije jednostavno provesti osam sati na nogama i u radu s ljudima pa se trudi nadoknaditi to svakodnevnom animacijom svojih djelatnika za koje kaže da su mu i prijatelji.
“Najviše me veseli kada s njima na kraju dana raspravljam o ostvarenom prometu, novim idejama za poslovanje i problemima s kojima su se susretali, čime im želim pokazati koliko su mi važni”, naglašava Rončević.
Samim time je jasno i da je fluktuacija zaposlenika vrlo mala. Djelatnici imaju samostalnost u donošenju odluka jer, kako kaže direktor, oni su u izravnom kontaktu s kupcima i znaju najbolje što im treba.
KUPAC PRIJE PROFITA
Uz to, potrebe kupca u ovim dućanima stavljaju se ispred profita. Kao primjer, Rončević navodi cigarete čiji proizvođači nude bolje uvjete suradnje ako u dućanu imaju asortiman samo jednog proizvođača, no na to u ovoj tvrtki ne gledaju.
“Našeg kupca ne zanima tko proizvodi te cigarete. Njemu je bitno da njegovih cigareta ima i to je ono što nas usmjerava u radu jer smo mi tu radi njih”, kaže Rončević.
Svjesni kako se današnji kupci bore s nedostatkom novca, žrtvuju maržu kako bi bili konkurentni na tržištu pa na osnovnim namirnicama poslovanje trpi, ali su uvjereni kako će doći bolja vremena.
No, za sada je najveća mana ovakvog poslovanja što nema dovoljno sredstava za daljnja ulaganja i razvoj, koji su svakako u planu, ali tek u budućnosti. Ipak, uspjeli su i ostvariti dobru suradnju s dijelom proizvođača, što ih iznimno veseli pa imaju slične uvjete kao i veliki trgovački lanci.
Upravo zbog toga mogu imati, kao i znatno veći konkurenti na tržištu, tjedne i vikend akcije za svoje kupce.
“Najveća nam je nagrada kada vidimo naših 2500 kupaca koji se svakodnevno vraćaju k nama i to nas gura naprijed te pruža najveće zadovoljstvo. Da se vratim u prošlost, opet bih sve ponovio!”, zaključuje Rončević.
