BIO ili organski proizvodi nisu više nešto što se proizvodi samo za mali krug ljudi. To je danas važan poljoprivredni sektor EU-a u kojem se godišnje ostvari više od 30 milijardi eura prometa.
U izradi ovogodišnje analize tržišta ekoloških proizvoda oslonili smo se na podatke i analize konzultantske tvrtke Smarter koji su nam vrlo temeljito razložili glavne trendove, prilike i potencijale, ali i teškoće s kojima se ova kategorija proizvoda suočava. Uvodno nije zgorega ponoviti kako se ekološka proizvodnja hrane temelji na posebnom sustavu održivog gospodarenja u poljoprivredi te u poljoprivredno prerađivačkoj proizvodnji i preradi poljoprivrednih proizvoda, što znači u cijelom lancu proizvodnje hrane. U proizvodnji organske ili eko hrane ne koriste se suvremene metode tretiranja zemljišta pesticidima, kemijskim gnojivima, nema uvođenja genetski modificiranih organizama, a u industrijskoj preradi ne tretira se kemijskim prehrambenim aditivima. Ekološka hrana u prosjeku je 15 posto skuplja od hrane proizvedene na konvencionalni način. Upotrebljavaju se izrazi organski, biološki uzgoj s kraticama BIO, ECO, ORGANIC.
Na globalnoj razini voće i povrće čini 40,5% cijelog tržišta, dok su ostale kategorije mlijeko (14,6%), pakirana pripremljena hrana (13,6%), napitci (12,1%), kruh i žitarice (10,7%), “zalogajna” hrana (4,5%), začini (2,1%) te meso, piletina i riba (1,8%). Iako predstavlja najmanju kategoriju, meso, piletina i riba kao organska hrana bilježe rast za 13% u usporedbi s prethodnim godinama, navodi Zvjezdana Blažić, članica Smarterovog ekspertnog tima.
ORGANSKO KAO NAČIN ŽIVOTA
BIO ili organski proizvodi nisu više nešto što se proizvodi samo za mali krug ljudi. To je danas važan poljoprivredni sektor EU-a u kojem se godišnje ostvari više od 30 milijardi eura prometa. Na globalnoj razini stalno raste potrošnja organskih proizvoda. Organic monitor predviđa kako će globalna prodaja organske hrane nastaviti s pozitivnim rezultatima pri čemu se najveći rast očekuje u Sjevernoj Americi i Sjevernoj europi. Prodaja organske hrane u SAD-u i Kanadi premašuje 50 milijardi dolara, a tržišni udio organske hrane iznosi od 7-10% u SAD-u, Njemačkoj, Švicarskoj i Danskoj.
Procjene su da se na hrvatskom tržištu ekoloških proizvoda godišnje “obrne” oko 100 milijuna eura, što predstavlja nešto više od 2% vrijednosti ukupne maloprodaje prehrambenih proizvoda. Nažalost, većina ekoloških proizvoda na našem tržištu dolazi iz uvoza. Promet ekološkim prehrambenim proizvodima u EU-u na godišnjoj razini raste po stopi od 12%, a vrijednost maloprodaje procjenjuje se na više od 30 milijardi eura. Kada se gleda per capita potrošnja, Hrvatska troši 23 eura za ekološke proizvode po stanovniku, a prosjek EU-a je 47 eura pa stoga prostora za rast sigurno ima.
“Organsko je postao način života. Neki potrošači ove proizvode doživljavaju kao ukusnije ili zdravije od onih koji dolaze iz konvencionalne proizvodnje, dok ih drugi cijene zbog dobre prakse prema okolišu ili radnoj snazi zaposlenoj u organskoj proizvodnji hrane pa su često povezani s društveno odgovornim poslovanjem. Također smo svjedoci da se razvijaju novi kanali prodaje, nove trgovine organske hrane ili posebni odjeli u konvencionalnoj trgovini koji su otvarani čak i u doba najsnažnije gospodarske krize, što bi upućivalo na sve veću potražnju tih proizvoda”, naglašavaju u Smarteru dodajući kako epidemija koronavirusa snažno utječe na promjene u poljoprivrednoj proizvodnji, tržištu i potrošnji pa se mijenjaju i kanali prodaje. Prema njihovim navodima, sve su te promjene vidljive već sada, ali koliko će one dugo trajati i koliko će imati snažan i dugoročan utjecaj ovisit će o mnogobrojnim faktorima a ponajviše o dužini trajanja ove globalne krize i mogućnosti učestalih ponavljanja. “U tom će slučaju sigurno doći do značajnih promjena u strukturi potrošnje, gdje će značajan dio potrošača težiti jeftinijim proizvodima zbog gubitka dohotka, dok će nešto manji broj potrošača ići prema zahtjevima za što većim zdravstvenom i sigurnosnim kriterijima te visokoj kvaliteti pa će kod te kategorije potrošača i organski uzgojena hrana imati prednost kod kupnje”, tumači Zvjezdana Blažić.
EKO SLIKA I PRILIKA
Iako je vidljivo da se u Hrvatskoj iz godine u godinu povećava broj površina koje se nalaze pod eko uzgojem, kao i broj stoke koja se uzgaja na ekološki način, podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) pokazuju kako se radi o izuzetno malim količinama koje se proizvode, posebice kada je riječ o mesu ili povrću. Ono što posebno zabrinjava je da se broj hektara koji se vode kao eko pašnjaci gotovo izjednačio s brojem hektara na kojima se odvija “prava” eko proizvodnja.
Od 2015. godine za ekološki uzgoj je kroz Program ruralnog razvoja Republike Hrvatske 2014.-2020. godine osigurano 128,3 milijuna eura, odnosno gotovo milijardu kuna ukupno za navedeno sedmogodišnje razdoblje. “Sustav potpora u ekološkoj poljoprivredi treba preispitati posebice jer je posljednjih godina došlo do ekspanzije povećanja sadnje primjerice oraha ili lješnjaka u eko uzgoju, kao i površina pod trajnim travnjacima i pašnjacima. Kada se zna da su potpore po hektaru u eko uzgoju veće od potpora u konvencionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji, poželjno bi bilo da se kroz jače kontrole i mjere poljoprivredne politike ekološka poljoprivreda definira na način da se eko potpore usmjere na one proizvodnje koje donose veću dodanu vrijednost i povećavaju ukupnu vrijednost poljoprivredne proizvodnje”, poručuju iz Smartera.
Ekološka poljoprivreda u RH odvijala se 2018. godine (zadnji službeni podatak) na 103.166 hektara. Prema podacima DZS-a, ukupne poljoprivredne površine u RH su 1.571.000 ha, što znači da se ekološka poljoprivreda odvija na 6,5% površina. U Hrvatskoj zadnjih godina značajno rastu površine pod ekološkim uzgojem pa je tako 2013. bilo oko 40.000 ha, 2015. više od 75.000 ha, a 2018. godine 103.000 ha.
“Područje ekološke proizvodnje u ukupnim je poljoprivrednim površinama u RH još uvijek nisko, ali to nije najveći problem ekološke poljoprivrede, nego je to namjena korištenja i sama ekološka proizvodnja odnosno rezultati te proizvodnje. Naime, najveći se dio odnosi na ekološke travnjake, pašnjake, a oko 10.000 ha su žitarice, nešto manje uljarice, a na povrće se odnosi samo 343 ha”, upozoravaju iz Smartera.
NEDOBRA STRUKTURA
Broj ekoloških poljoprivrednih proizvođača u 2018. porastao je gotovo 9% pa ih je bilo 351 više u usporedbi s godinom prije. Podaci DZS-a pokazuju da se ekološkom poljoprivredom u 2018. bavilo 4.374 proizvođača, što je izuzetno mali broj budući da je u Hrvatskoj registrirano čak oko 160.000 OPG-a. Istodobno, preradom eko proizvoda 2018. se godine bavilo 368 prerađivača odnosno 3,1% više nego godinu ranije.
Kada se pogledaju podaci o proizvodnji vidljivo je da se najviše proizvodi ekološke pšenice i pira i to u količini od 21.579 tona što je povećanje od gotovo 24%. Značajne su i količine eko soje koje je u 2018. proizvedeno 21.707 tona. Ipak, radi se o malim količinama ako se one usporede s konvencionalnom proizvodnjom u kojoj se primjerice proizvodi više od 800.000 tona pšenice ili više od 200.000 tona soje godišnje.
Iako proizvodnja svježeg povrća i jagoda bilježi rast od 51% u usporedbi s 2017. godinom, to je povećanje od tek 724 tone. Hrvatska ima zanemarive površine pod ekološkim povrćem i ekološkim voćem pa tako podaci za 2018. godinu pokazuju da se proizvede tek 2.151 tona svježeg povrća (uključujući dinje, lubenice i jagode). Primjerice, eko jagoda tek 36 tona u odnosu na ukupnu proizvodnju od oko 3.000 tona. Od ohrabrujućih podataka može se izdvojiti rast proizvodnje grožđa za 1.616 tona i da od svih vrsta proizvodnje imamo samo zamjetniji rast ekoloških vinograda i eko vina.
Porastao je i broj ekoloških grla stoke, i to goveda, ovaca, koza i kopitara. Kod svinja se bilježi povećanje broja ekološki uzgojenih grla od gotovo 29% na godišnjoj razini, što je povećanje od 419 grla. No, kada se ova brojka stavi u odnos s ukupnom proizvodnjom svinja onda je vidljivo koliko je to zanemarivo. Naime, Hrvatska ima oko milijun komada svinja, a u eko uzgoju tek 1.887 komada. Pritom se proizvede tek 141 tona eko svinjskog mesa, što je zanemariva količina. Istodobno, ekološki proizvedena konzumna jaja bilježe smanjenje od gotovo 12% ili za 23.000 komada u odnosu na 2017. godinu. Porasla je pak proizvodnja govedine, teletine, svinjetine, ovčetine i kozetine.
IZ KUTA PROIZVOĐAČA
Opća struktura naše ekološke proizvodnje definitivno nije dobra, ali na tržištu imamo proizvođače i trgovce koji unatoč tome prate svjetske trendove i promjene u preferencijama domaćih potrošača te im čine dostupnim kvalitetne ekološke proizvode. Da su trendovi u Hrvatskoj koji se odnose na ekološke proizvode vrlo slični trendovima u cijelom svijetu i da se očituju u rastućoj potražnji koja pozitivno utječe na ekološku proizvodnju, kažu nam u tvrtki Biovega, pioniru ekološke poljoprivrede u nas. Ipak, kao otežavajuće faktore za hrvatske eko poljoprivrednike i proizvođače navode nedostatak strategije za ekološku proizvodnju na razini države, sporu birokraciju i nerazvijenu infrastrukturu te logističke nedostatke. Upravo iz tih razloga hrvatski su ekološki proizvodi vrlo često ili znatno skuplji od ekoloških proizvoda iz susjednih zemalja (pa time onda i manje konkurentni) ili ako pokušavaju biti cjenovno konkurentni onda su marže i profit toliko minimalni da ne omogućavaju razvoj i ulaganja.
“Hrvatski građani još uvijek imaju velike rezerve prema ekološkim proizvodima, što je posljedica nedovoljne educiranosti i promoviranja ekološke poljoprivrede i njenih standarda (često se izjednačuje da je domaće = ekološko, što naravno nije istina), te povremenih afera i nedosljednosti nakon kojih se sve proizvođače trpa u isti koš”, ističe Jadranka Boban Pejić, direktorica Biovege.
Ona navodi kako su u trgovinama bio&bio tijekom 2019. godine proširili asortiman za oko 500 proizvoda s ekološkim certifikatom različitih proizvođača. “Iz naše vlastite proizvodnje (Zrno – najstarije ekološko imanje) među novim se proizvodima koje smo lani predstavili izdvajaju prvi certificirani ekološki i bezglutenski kruh na tržištu, a novost su bile i salanova vrste svježe salate s eko certifikatom, koja je obogatila ponudu svježeg voća i povrća – kategorije koja najviše nedostaje u asortimanu domaćih ekoloških proizvoda”, navodi Boban Pejić.
Prema njenim riječima, uzmemo li u obzir posljedice klimatskih promjena i utjecaj na zdravlje ljudi, ekološka poljoprivreda je jedno od rješenja za smanjenje zagađenja okoliša (tla i vode te emisije ugljikovog dioksida), dok je s druge strane sve više ljudi svjesno da vlastitim odabirima u hrani itekako utječu ne samo na svoje zdravlje, već i na zdravlje okoliša i Planeta u cjelini, pa je stoga logično očekivati da će se ova kategorija i u budućnosti razvijati. Upitali smo i za osvrt na aktualno stanje, odnosno u kojoj mjeri situacija oko epidemije koronavirusom utječe na hrvatsku poljoprivrednu proizvodnju pa time i na eko segment poljoprivrede: “Pandemija utječe na ljude, radnike i organizaciju rada. U isto vrijeme primijete se pozitivni utjecaji smanjenja ljudskih aktivnosti na okoliš i pada emisije ugljičnog dioksida.
Trenutno mislim da poljoprivrednike više od pandemije brine suša (nedavni mraz je dosta loše utjecao na voćke) i ako uskoro ne bude kiše bit će upitan urod i žetva. Ljudi koji nisu nikada radili na zemlji nemaju sliku koliko truda i rada treba da se nešto uzgoji (posebno ako ne koristite kemijska sredstva i dušična gnojiva, što je primjer u ekološkoj poljoprivredi), i stoga trebamo više cijeniti ekološke poljoprivrednike i ekoproizvode”, poručuje Jadranka Boban Pejić.
IZ KUTA TRGOVCA
Biovega je proizvođač koji ima i svoju mrežu specijaliziranih dućana bio&bio u kojima nudi široki asortiman eko proizvoda, no i u klasičnim supermarketima ponuda konstantno raste prateći tako preferencije i potražnju hrvatskih kupaca za ovom kategorijom proizvoda. Jedan od trgovaca koji u tome prednjači je i Lidl Hrvatska koji je, nakon nekoliko povremenih akcijskih ponuda, prepoznao potrebu da svoju ponudu trajno obogati eco/bio/organic proizvodima te proizvodima bez glutena i laktoze. Ovaj je diskontni trgovac stoga u svoju stalnu ponudu uvrstio 50-ak eko proizvoda u segmentu svježeg voća, osnovnih živežnih namirnica i dječje hrane, a isto toliko proizvoda Lidl ima u akcijskoj ponudi pa kroz godinu svojim kupcima ponudi više od 100 eko proizvoda. “Prateći trendove na svjetskom tržištu te ukupan broj novih proizvoda u ovom segmentu možemo zaključiti da je i interes potrošača za te kategorije sve veći. Očekujemo daljnji rast ovog tržišta, a sve veća pažnja posvećivat će se kvaliteti proizvoda. U našoj eco/bio/organic ponudi nalaze se visokokvalitetni proizvodi, uzgojeni u strogo kontroliranim uvjetima. Neprestano radimo na inovacijama i očekujemo proširenje ponude prema željama i potrebama kupaca”, navode iz Lidla.
Tijekom akcijskih tjedana, nekoliko puta godišnje, Lidl Hrvatska u ponudu uvrsti proizvode manjih regionalnih i lokalnih proizvođača te OPG-ova, a o toj suradnji kažu: “Naša je suradnja s domaćim dobavljačima izuzetno profesionalna, a na svojim policama imamo domaće proizvode iz svih kategorija hrane i pića. Trenutno je u našoj bazi više od 60 proizvođača i OPG-ova te više od 200 proizvoda, uključujući i asortiman voća i povrća. Što se tiče domaćih eko proizvođača, Lidl s njima većinom surađuje kroz svoju akcijsku ponudu u kojoj se mogu pronaći razni eko sokovi, džemovi i slični proizvodi. Naš cilj je i dalje kontinuirano djelovati u smjeru povećanja ove ponude.”
Kada je riječ o eventualnoj promjeni kupovnog ponašanja domaćih potrošača uslijed pojave koronavirusa, u Lidlu nam kažu kako su oni kupci koji su do sada kupovali eko proizvode i dalje ostali vjerni potrošači ekološke proizvodnje. “Vjerujemo da će se nakon ove krize sve više ljudi okretati zdravijim trendovima te kako će slijedom toga rasti i razina njihove svijesti o ulozi hrane. Lidl Hrvatska, u uskoj suradnji s proizvođačima, kroz svoj cjelokupni asortiman postavlja visoke standarde kontrole kvalitete proizvoda pod vlastitim robnim markama – od odabira sirovina i sastojaka, procesa prerade, proizvodnje i pakiranja, pa sve do logistike i transporta”, naglašavaju iz ovog trgovca.
Uz zahvalu našim sugovornicima koji su pravi autori ovoga članka, možemo za kraj samo konstatirati ono što je očito. Prostora za rast u hrvatskoj eko proizvodnji ima napretek, a koje bi se kategorije proizvoda trebale proizvoditi sugeriraju kupci koji te proizvode kupuju u sve većoj mjeri. Naravno da se uz visoke standarde proizvodnje i distribucije treba jako puno raditi na promociji ovih proizvoda te ukazivanju na benefite njihove konzumacije kako bi se potrošačima dao argument za njihov izbor. Eko proizvodi najbolji su izbor pa ako želite najbolje za sebe onda ih priuštite sebi i svojim najbližima kadgod to možete.
