Teškoće u koje je upao vlasnik DrogaKolinske Istrabenz na nas ne utječu tako štetno kao što se misli. Nemamo nijedan dug, nijednu hipoteku na DrogaKolinsku
—————————————————————–
Barem jednom ili dvaput na tjedan Slobodan Vučićević prođe mimo Zagreba, ali u sam grad svrati samo jednom do dvaput na godinu. Ovogodišnju je normu dolazaka u Zagreb predsjednik Grupe DrogaKolinska ispunio prošlog tjedna, kad je sudjelovao na okruglom stolu u sklopu Pliva Bussines Foruma. Čini se, međutim, da će taj poduzetnik iz Beograda morati mijenjati svoje navike i da će na putu između Beograda i Ljubljane (4 sata i 15 minuta, kao što kaže, za koje vrijeme u automobilu voli odspavati) ubuduće ipak češće zastati u Zagrebu. Sudeći prema broju ljudi koji su Vučićevića prošlog petka u Zagrebu ‘vukli za rukav’, htjeli ga upoznati ili mu se predstaviti, pokušali od njega dobiti obećanje da će ih nazvati ili ugovoriti s njime sastanak, mnogo hrvatskih biznismena vidi neki interes koji bi mogli podijeliti s tim srbijanskim biznismenom na privremenom radu u Sloveniji.
Slobodan Vučićević (47) rođen je u Prijepolju. Nakon što je diplomirao na Ekonomskom fakultetu, otišao je u SAD, gdje se bavio glazbom. Svirajući harmoniku zaradio je nešto dolara s kojima se vratio u Beograd u vrijeme Ante Markovića i počeo se baviti uvoznim poslovima vezanim uz strojeve za prženje kave. Napokon, 1998. i sâm osniva tvrtku za proizvodnju kave Grand Prom, s kojom u roku od pet godina osvaja većinski udjel na tržištima Srbije i BiH. Grand Prom prodaje DrogaKolinskoj, a novac od prodaje ulaže u kupnju konditorske tvrtke Soko Štark. I tu tvrtku prodaje Slovencima, a sâm ostaje direktorom Grand Proma i DrogaKolinske za JI Europu. Prije dvije godine izabran je za predsjednika Grupe DrogaKolinska.
• Koja je vaša strategija upravljanja DrogaKolinskom?
– Opredijelili smo se za strategiju koju smo nazvali jednostavno ‘fokus’. DrogaKolinsku čini nekoliko kompanija, nastalih na različit način i u različito vrijeme. Primjerice, Soko Štark star je 85 godina, Kolinska 120 godina, Droga 60 godina, Grand Prom 10 godina… Imali smo gotovo 4.000 proizvoda, što je golem broj za promet na razini od 350 do 400 milijuna eura. Sva je prilika da će u budućnosti na tržištu postojati jedan ili najviše dva lidera, a da će nižu cjenovnu kategoriju posve preuzeti trgovačke marke i neće biti prostora za proizvode koji su ‘između’. Proizvod koji prodate za 5.000 eura na godinu beznačajan je i na njega ne treba gubiti energiju. Stoga smo se odlučili koncentrirati na proizvode koji najbolje idu, čiji je obrt najbolji, gdje je najveća profitabilnost.
• Na čemu je najveća mogućnost zarade?
– Nastojali smo se riješiti proizvoda s kojima nemamo ekonomiju obujma i fokusirati se na one gdje smo najjači: na Donat, Coctu, Argetu, konditorske proizvode i kavu. S Barcaffeom u Sloveniji držimo 70 posto tržišta, s Grand kafom lideri x smo u Srbiji i BiH, a u Makedoniji imamo 50 posto tržišta. Nadalje, Soko Štark jak je i sa svojim slanim proizvodima, primjerice sa Smokijem, a s čokoladama ‘Najlepše želje’ u Srbiji pokrivamo 20-ak posto tržišta, što je za čokolade znatno. Napokon, imamo Argetu koja je sjajan brend. To su naše ključne kategorije. Taj smo proces praktički završili, prodali smo neke manje marke kao što je Čokolešnik, 2001 cvet, Maestro začini itd., s kojima jednostavno nismo mogli odraditi bolje, kvalitetnije i efikasnije od drugih.
• Koje ste još promjene uveli u DrogaKolinsku?
– Restrukturiranje portfolija naravno prate i druge organizacijske promjene. Nakon što smo detektirali svoje temeljne biznise, za njih smo postavili i biznis-direktore koji tim biznisima upravljaju od početka do kraja. Do mog dolaska imali smo tradicionalnu upravljačku strukturu koju je činio jedan direktor za nabavu u cijeloj kompaniji, jedan za tehniku, jedan za prodaju…
• Znači li to da ste spojili funkcije direktora i brend-menadžera?
– Oni su Brend-menadžeri pisani velikim slovom. Reći ću vam zašto je to važno. Uzmimo fantastičnoga bivšeg direktora nabave, koji je imao odlične performanse i postotak nabave iznad 99 posto. Jedino je u jednom trenutku zaboravio nabaviti poklopce za Argetu. U organizaciji u kojoj imate čovjeka koji cijeli proces prati od početka do kraja to se ne može dogoditi. Zadovoljni smo jer smo ostvarili rast u tim ključnim kategorijama.
• A onda je došla kriza. Jeste li promijenili strategiju?
– Vjerujemo da je naša strategija dobra. Ukupno gledajući, količinski je pad tri posto. Financijski smo malo lošiji jer je u Srbiji vrijednost dinara pala dvadesetak posto, što je smanjilo kupovnu moć stanovništva, a u tako kratkom razdoblju nismo mogli adekvatno podići cijene, pa tu još kaskamo. Pokazalo se da se različite kategorije i različiti brendovi u krizi drukčije ponašaju. Postoje jaki brendovi kao što je Argeta, koja bilježi rast. Neki tradicionalni proizvodi ne osjećaju krizu, primjerice kava koja nam čini 45 posto ukupnog biznisa. Među nekim proizvodima poput keksa, primjerice, kupci su se od skupljih orijentirali na jeftinije. Opća je tendencija u krizi da ljudi manjim iznosom novca pokušavaju kupiti istu količinu proizvoda, a rezultat je da kupuju jeftinije.
• Prije ste bili vlasnik uspješne kompanije, sada imate poslodavca. Jeste li požalili što ste prodali Grand Prom?
– Ta se promjena dogodila prije četiri godine kad sam zaključio da sam u tom smislu dosegnuo vrhunac svog razvoja. Jednostavno sam osjetio da sam izgubio pravi motiv, želio sam se zaputiti u nekim drugim smjerovima i počeo sam tražiti strateškog partnera. Više velikih međunarodnih kompanija pokazalo je interes, no najviše mi je odgovarala DrogaKolinska.
• Jeste li u to vrijeme razgovarali i s nekom drugom hrvatskom tvrtkom?
– Ne, nisam razgovarao ni sa kim iz Hrvatske. Izabrao sam DrogaKolinsku jer mi je pružila mogućnost da i dalje budem aktivan u poslu. Prodao sam joj 75 posto Grand Proma i od toga kupio Soko Štark. Potom sam i to unio u tu novu zajednicu, Grupu DrogaKolinsku, a ja sam ostao direktor Grand Proma i DrogaKolinske za Jugoistočnu Europu. To je trajalo dvije godine, da bih s promjenom Uprave 2007. postao predsjednikom. Danas u DrogaKolinskoj imam još samo pet posto udjela. Malo je ljudi iz privatnog sektora napravilo takav prijelaz iz privatnog poduzetništva u korporativno, i to je vrlo izazovno. Meni je to bilo i teško i neobično, potpuno drukčije, ali postoji i sinergija koju sam donio u vrh kompanije.
• U kojoj mjeri poslovne teškoće u koje je upao vlasnik DrogaKolinske Istrabenz utječu na poslovanje kompanije?
– To na nas ne utječe tako štetno kao što se misli i pretpostavlja. Glavni je razlog da je veza između majke, holdinga i nas prilično čista i poslovno jasna. Istrabenz nije jamčio brendovima DrogaKolinske kako bi isplatio svoje dugove. Ne postoji nijedan dug, nijedna hipoteka na kompaniju DrogaKolinsku.
• Međutim, konzultanti sada Istrabenzu preporučuju prodaju DrogaKolinske.
– Da, ali ta ideja nije posve nova. Praktično, kao holding Istrabenz je uvijek razmišljao o tome da DrogaKolinsku jednom treba prodati.
• Hoće li se prodavati cijela ili u dijelovima? Što bi hrvatske tvrtke mogle kupiti?
– Znam da su neke hrvatske tvrtke zainteresirane za kupnju DrogaKolinske. Iz medija smo čuli da su to Podravka te konzorcij Kraš – Podravka – Franck.
• To smo i mi čuli iz medija. Obavijestite nas o nečemu za što se u javnosti još nije čulo!
– Ni ja nisam ništa drugo čuo u vezi s hrvatskim interesentima. Inače, interes je velik jer je DrogaKolinska dobra kompanija s velikim potencijalom. Nije čudo da se za nju zanimaju mnoge tvrtke iz regije, pa i mnogi fondovi iz svijeta. No prerano je govoriti o tome. Postupak prodaje još nije otvoren. Postupak je počeo pa je onda u siječnju zaustavljen. Ne vjerujem da će se DrogaKolinska prodati u razdoblju kraćem od godine dana. Moj bi prijedlog bio da se ona prodaje u cjelini.
• Biste li i vi u tom slučaju ponovno kupovali dijelove ili cjelinu?
– U medijima je, doduše, već negdje pisalo da kupujem nešto, ali to nije točno. Ne mogu kupovati nešto što nije na prodaju.
• Što je ‘Silver lake investment’?
– Srebrno jezero moja je velika ljubav. Naumio sam napraviti turističku destinaciju. To je jezero dugo 14 kilometara nastalo pregradnjom, okruženo je lijepom prirodom. Stotinjak je kilometara od Beograda, na Dunavu blizu Požarevca. Blizina Beograda ulijeva mi nadu da bi to moglo postati lijepo turističko odredište. Projekt je težak više od 100 milijuna eura, a ja sam jedini investitor. Razvijati turizam težak je posao, pogotovo kad nemate znanja, obrazovanu radnu snagu, ali to mi je i velik izazov.
• Je li to vaša izlazna strategija? Plan B?
– Pa, da. Recimo da vidim svoju budućnost u tome. Možda je u prošlosti bilo previše intenzivnog rada, pa bi mi mirnije okruženje dobro došlo. Inače, mnogo sam ulagao u nekretnine, koje su neko vrijeme bile hit. Ali u krizi taj je biznis najviše stradao, ne samo zato što su cijene pale nego i zato što kupaca jednostavno ema.
• Imate i plantažu kave?
– Plantaža nije velika, nalazi se u Brazilu u pokrajini Minas. Stalno sam odlazio tamo, obilazio sam plantaže u vrijeme cvatnje, berbe i sušenja kave. Jednostavno, to je divna stvar. Kupio sam je prije otprilike četiri godine i planiram je zadržati. (razgovarala Manuela Tašler, liderpress)
| Statistička pogreška pri milijardi eura
• Koliko ste zadovoljni suradnjom s hrvatskim partnerima? |
