Tvrtka koja je prije godinu dana bila na koljenima zbog poznate afere ostvarila je 25 milijuna kuna profita
Miroslav Vitković, čelni čovjek koprivničke Podravke, u razgovoru za Večernji list najavljuje mogućnost jedne od najvećih greenfield investicija u Hrvatskoj te otkriva planove o Podravkinu širenju na tržište najnapučenije zemlje na svijetu.
Dobar kvartalni poslovni rezultat koprivničke Podravke bio je povod za razgovor s Miroslavom Vitkovićem, šefom uprave prehrambene kompanije.
Tvrtka koja je prije godinu dana bila na koljenima zbog poznate afere ostvarila je 25 milijuna kuna profita i, što je još važnije, rast prodaje.
Međutim, Vitković je s Večernjim listom podijelio dobru vijest koja je nedavno stigla iz daleke Kine – na pomolu je jedna od najvećih greenfield investicija u Hrvatskoj u proteklih nekoliko godina.
O čemu je točno riječ?
Naša ekipa bila je na sajmu u Šangaju, a domaćin je bio jedan od najvećih svjetskih proizvođača glutaminata, kompanija koja drži 25 posto svjetskog tržišta.
Ondje smo doznali za namjere te kompanije da otvori proizvodnju u Europi, no carinska politika EU za njih je sada vrlo nepovoljna, sa stopom od čak 40 posto.
Izaslanstvo te kompanije u četvrtak dolazi u Koprivnicu na razgovore o mogućnosti da upravo ovdje sagrade tvornicu glutaminata, koji je sastojak naše Vegete.
Otvorene su dvije opcije da sami sagrade tvornicu ili da to naprave u partnerstvu s nama. Riječ je o ulaganju od oko 100 milijuna dolara, a otvorilo bi se oko 600 radnih mjesta, što bi bila dobra stvar za cijelu Hrvatsku.
Koliko je izgledno da se investicija doista realizira?
Ne želim ništa prejudicirati, ali riječ je o doista serioznoj kompaniji, koja je u 100-postotnom privatnom vlasništvu i kotira na burzi u Hong Kongu.
O njihovu interesu mnogo govori to da su od-mah nakon sastanka s Podravkinim izaslanstvom u Šangaju odlučili doći u Koprivnicu.
Zbog čega bi Kinezi odabrali upravo Koprivnicu za gradnju tvornice?
Koprivnica je u geografskome smislu idealna za ostvarenje njihovih planova. Kompanija za Europu planira proizvoditi 50.000 tona glutaminata na godinu, a Podravka bi od njih kupovala oko 5000 tona, dakle desetinu proizvodnje, a to znači da smo im strateški partner.
U proizvodnji glutaminata koristi se kukuruz, a potrebno im je oko 180.000 tona kukuruza na godinu.
U Podravini je razvijena proizvodnja kukuruza, a ako ga ne bi bilo dovoljno, mogli bismo ga uvesti iz Mađarske.
Nadalje, željeznička linija prema riječkoj luci Kinezima je iznimno zanimljiva jer namjeravaju jače ući i na afričko tržište, a njima je 200 kilometara do Rijeke zanemarivo mala razdaljina. Na kraju, Koprivnica ima novi pročišćivač koji bi odgovorio ekološkim zahtjevima.
Proizvodnja natrijeva glutaminata, koji se ekstrahira iz kukuruza, čista je proizvodnja. Kinezi kod svojih pogona, u bazenima s pročišćenom vodom, drže – ribe.
Podravka je za realizaciju te velike investicije već dobila podršku gradske i županijske uprave, a pomoć je ponudio i potpredsjednik Vlade za investicije.
Ponavljam, ne želim ništa prejudicirati i ne želim da nas zahvati euforija, ali priča zasad izgleda jako dobro.
Bi li suradnja s Kinezima stala samo na gradnji tvornice?
Zanimljivo nam je i to što kineska kompanija također ima proizvode kakve ima i Podravka, poput bujona i juha u kockama. Zbog toga vidimo šansu da u partnerstvu s njima počnemo osvajati kinesko tržište.
Mi, naravno, nismo u mogućnosti graditi pogon u Kini, što je preduvjet za bilo kakav ozbiljniji posao na tamošnjem tržištu, pa nam je partner u toj zemlji nužan. U ovome trenutku sve izgleda idealno.
Što biste ponudili Kinezima – Vegetu, juhe…?
Vegeta je tržišni lider u 16 svjetskih zemalja. Kad držite 80 ili 90 posto tržišta, teško je dalje rasti, dapače, vaša je pozicija ugrožena konkurencijom, pogotovo malih privatnih marki.
Prvi krak naše strategije za Vegetu jest daljnja ekstenzija brenda, pri čemu mislim na nove kategorije proizvoda, a drugi jest otvaranje novih tržišta, zbog čega nam je potencijalna suradnja s Kinezima veoma zanimljiva.
Malo ljudi zna da se od 30.000 tona Vegete, koliko godišnje proizvedemo u našim tvornicama u Koprivnici i u Poljskoj, tek deset posto završi na hrvatskom tržištu, a ostalo plasiramo u 50-ak drugih zemalja.
Čini se da je Podravki, nakon afere koja ju je potresla, krenulo. Na čemu se temelji rast kompanije?
Zatvorili smo sve kanale odljeva novca u stvari koje nisu pridonosile rastu. Imali smo mnogo vanjskih partnera, konzultanata i onih koji su željeli pomoći Podravki.
Smanjili smo troškove u svim segmentima. Fokusirali smo se na naša strateška tržišta – srednju i jugoistočnu Europu, ali smo intenzivnije radili i u zapadnoj Europi, gdje je vidljiv rast od 13 posto.
U Hrvatskoj smo ostvarili četiri posto manju prodaju od lanjskoga prvog kvartala, no tu nije uračunat uskrsni vikend. Mogu reći da u travnju bilježimo dvoznamenkaste stope rasta.
Država i dalje drži 26 posto vlasničkog udjela. Što biste joj sugerirali da učini s njime?
Sve se više kristalizira model prema kojem se država – a tu mislim i na europska iskustva – ne odriče kontrole strateških industrija.
Priča da država mora privatizirati svoj udio zato jednostavno ne stoji. Primjerice, Francuska nije izišla iz Danonea, znaju da bi ta kompanija u slučaju prirodne nepogode ili kakvog ekscesa mogla prehraniti državu. (Večernji list)
