PDV u EU: Nova pravila za novo tržište

Za hrvatske poduzetnike je vrlo važno znati koja su područja uključena, odnosno isključena iz područja Europske unije za potrebe oporezivanja PDV-om s obzirom da područje primjene PDV Direktive određuje oporezuje li se određena transakcija u EU PDV-om ili ne

Na 92. sjednici Vlade RH usvojen je konačni tekst Prijedloga Zakona o porezu na dodanu vrijednost, koji će biti upućen u saborsku proceduru i čija će primjena krenuti 1. srpnja 2013. godine odnosno danom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Konačni prijedlog Zakona o PDV-u uređuje područje primjene, porezne obveznike, oporezive transakcije, mjesto oporezivih transakcija, nastanak oporezivog događaja, poreznu osnovicu, porezne stope, porezna oslobođenja, pravo na odbitak pretporeza, obveze poreznih obveznika, posebne postupke oporezivanja i u njega su implementirane PDV Direktive Europske unije.

PODRUČJE PRIMJENE
Prostor jedinstvenog tržišta EU odnosno unutarnjeg tržišta EU od 1. srpnja 2013. obuhvaćat će, uključujući Republiku Hrvatsku, područje 28 članica na koje se primjenjuje PDV Direktiva.

Jedinstveno, unutarnje tržište EU označava područje bez unutarnjih granica, s obilježjem slobodnog kretanja dobara, osoba, usluga i kapitala.

Slobodno kretanje pretpostavlja napuštanje graničnih kontrola među državama članicama, slobodnu prekograničnu razmjenu dobara i uvođenje jedinstvenog sustava PDV-a u državama članicama.

Za hrvatske poduzetnike je vrlo važno znati koja su područja uključena, odnosno isključena iz područja Europske unije za potrebe oporezivanja PDV-om s obzirom da područje primjene PDV Direktive određuje oporezuje li se određena transakcija u EU PDV-om ili ne.

To znači da se samo one transakcije koje se obavljaju unutar tzv. PDV područja, odnosno područja na koje se primjenjuje PDV Direktiva, smatraju predmetom oporezivanja PDV-om, dok se na one obavljene izvan tog područja PDV Direktiva ne primjenjuje.

U svrhu primjene PDV Direktive i članka 3. prijedloga Zakona o PDV-u vrijede sljedeće definicije:

• “tuzemstvo“: označava područje Republike Hrvatske,

• “Europska unija“, “područje Europske unije”, “država članica” i “područje države članice” – označava područje svake države članice Unije na koje se primjenjuje Ugovor o osnivanju EU, s izuzetkom svih područja na koja se NE primjenjuje PDV Direktiva,

• “treća zemlja” – označava bilo koju državu ili područje na koje se NE primjenjuje Ugovor o osnivanju EU niti PDV Direktiva,

• “treća područja” – označavaju područja koja su izuzeta iz područja EU i na koje se PDV Direktiva NE primjenjuje: a) koja čine dio carinskog područja EU, b) koja ne čine dio carinskog područja EU.

DEFINICIJE TRANSAKCIJA
S obzirom da između država članica EU nema graničnih crta niti carinske kontrole potrebno je usvojiti nove definicije kako bi se, od 1. srpnja 2013. godine, mogle razlikovati transakcije razmjene i kretanja dobara na području EU i transakcije razmjene dobara s državama koje nisu države članice EU:

• isporuka dobara iz RH u druge države članice EU odnosno isporuka dobara unutar EU – između država članica EU nema graničnih crta niti carinske kontrole i više se ne može govoriti o izvozu dobara kada se radi o razmjeni i kretanju dobara na području EU, pa se tako izraz “izvoz” zamjenjuje izrazom “isporuka dobara u drugu državu članicu odnosno isporuka dobara unutar EU”,

• isporuka dobara iz RH u tzv. “treće zemlje” (nisu članice EU) – izvoz,

• isporuka dobara iz drugih država članica EU u RH odnosno stjecanje dobara unutar EU – između država članica EU nema graničnih crta niti carinske kontrole i više se ne može govoriti o uvozu dobara kada se radi o razmjeni i kretanju dobara na području EU, pa se tako izraz “uvoz” zamjenjuje izrazom “stjecanje dobara na području neke države članice odnosno stjecanje dobara unutar EU”,

• isporuka dobara iz tzv. “trećih zemalja” (nisu članice EU) u RH – uvoz.

POREZNI OBVEZNIK
Porezni obveznik (članak 6.) je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.

No, porezni obveznik je i svaka osoba koja povremeno isporučuje nova prijevozna sredstva koja kupcu otpremi ili preveze prodavatelj, sam kupac ili druga osoba za njihov račun na područje neke druge države članice.

Poreznim obveznicima ne smatraju se tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, komore i druga tijela s javnim ovlastima za obavljanje poslova u okviru svoga djelokruga ili ovlasti.

Međutim, ta bi se tijela smatrala poreznim obveznicima ako bi obavljanje tih djelatnosti dovelo do znatnog narušavanja načela tržišnog natjecanja te ako bi obavljali telekomunikacijske usluge, isporuke vode, plina, energije i grijanja, prijevoz dobara, prijevoz putnika i dr. (osim ako bi te djelatnosti obavljali u zanemarivom opsegu).

REGISTRIRANJE ZA POTREBE PDV-A
PDV identifikacijski broj ima ključnu ulogu u razmjeni dobara između poreznih obveznika registriranih za potrebe PDV-a u državama članicama EU te je odredbama članka 77. prijedloga Zakona o PDV-u uređena prijava u registar obveznika PDV-a, podnošenja zahtjeva za izdavanje i dodjelu PDV identifikacijskog broja.

Tuzemni poduzetnici koji su registrirani kao obveznici PDV-a u 2013., danom pristupanja Republike Hrvatske u EU smatrat će se registriranim za potrebe PDV-a i prilikom isporuka dobara i usluga koriste PDV identifikacijski broj (PDV identifikacijski broj hrvatskih poduzetnika bit će OIB kojemu se dodaje predznak HR).

Prag prometa za ulazak u sustav PDV-a prijedlogom Zakona o PDV-u nije se mijenjao te i dalje iznosi 230.000 kuna bez PDV-a, a nije se promijenio niti kriterij podjele na mjesečne i tromjesečne obveznike PDV-a koji je i nadalje 800.000 kn s PDV-om.

Prema tome, poduzetnici čiji je prag prometa iz prethodne godine manji od 230.000 kuna smatraju se i dalje malim poduzetnicima koji su oslobođeni plaćanja PDV-a i ne mogu priznavati pretporez (osim ako su se dobrovoljno prijavili u sustav PDV-a).

Za potrebe obračuna PDV-a treba se registrirati i poduzetnik koji u tuzemstvu nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište, ali ima sjedište u drugoj državi članici i obvezan je plaćati PDV za isporuke dobara i usluga u tuzemstvu, kod trostranog posla te za usluge oporezive prema mjestu obavljanja usluge (iz članka 75.) i može imenovati poreznog zastupnika (članak 126.) kao osobu koja je obvezna platiti PDV.

Također se za potrebe obračuna PDV-a treba registrirati i poduzetnik koji nema sjedište niti u tuzemstvu niti na području EU, ali ima sjedište u trećoj zemlji ili na trećem području i obvezan je plaćati PDV za isporuke dobara i usluga u tuzemstvu, kod trostranog posla te za usluge oporezive prema mjestu obavljanja usluge (iz članka 75.) i obvezno mora imenovati poreznog zastupnika (članak 126.) kao osobu koja je obvezna platiti PDV, osim ako RH nije sklopila sporazume o međusobnoj pomoći o naplati poreza.

No, ako porezni obveznik obavlja usluge prema posebnom postupku oporezivanja za elektronički obavljene usluge obavljene osobama koje nisu porezni obveznici, u tom slučaju ne mora imenovati poreznog zastupnika.

OPOREZIVE ISPORUKE
Člankom 4. prijedloga Zakona o PDV-u utvrđeno je da su predmet oporezivanja četiri vrste transakcija:
1) isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik,
2) stjecanje dobara unutar EU uz naknadu,
3) obavljanje usluga u tuzemstvu uz naknadu,
4) uvoz dobara.

Isporukom dobara u tuzemstvu uz naknadu smatra se (čl. 7.) prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika.

Isporukom dobara uz naknadu smatra se također i prijenos vlasništva nad imovinom uz nadoknadu po nalogu nadležnih državnih tijela ili u njihovo ime ili na temelju odredbi zakona, stvarna predaja dobara na raspolaganje prema ugovoru o najmu dobara odnosno o leasingu na određeno vrijeme ili o prodaji dobara uz odgodu plaćanja, koji određuje da se vlasništvo nad tim dobrima stječe najkasnije nakon plaćanja zadnjeg obroka, prijenos dobara na temelju ugovora prema kojem se plaća provizija za kupnju ili prodaju, isporuka električne energije, plina, grijanja, hlađenja i sl., premještanje dobara koja su dio poslovne imovine poreznog obveznika koji je za potrebe svojeg poslovanja otpremio ili prevezao sam porezni obveznik ili druga osoba za njegov račun iz tuzemstva u drugu državu članicu, korištenje dobara koja čine dio poslovne imovine poreznog obveznika za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe njegovih zaposlenika, ako raspolažu njima bez naknade ili ih općenito koriste u druge svrhe osim za potrebe obavljanja djelatnosti poreznog obveznika, a za ta je dobra ili njihove dijelove u cijelosti ili djelomično odbijen pretporez.

Ne smatra se isporukom dobara uz naknadu besplatno davanje uzoraka u razumnim količinama kupcima ili budućim kupcima i davanje poklona male vrijednosti koje obavi porezni obveznik u okviru obavljanja gospodarske djelatnosti, uz uvjet da se daju povremeno i ne istim osobama. Poklonima male vrijednosti smatraju se pokloni čija vrijednost nije veća od 160 kn.

Isporuka dobara unutar (na području) EU između dva porezna obveznika (ili poduzetnicima koji su registrirani za potrebe PDV-a) oslobođena je plaćanja PDV s pravom na odbitak pretporeza (članak 41., stavak 1., točka a) ako su ispunjeni uvjeti:
1) isporučitelj i primatelj isporuke moraju biti registrirani za potrebe PDV,
2) PDV identifikacijske brojeve moraju razmijeniti,
3) dobra moraju biti otpremljena ili prevezena od strane ili u ime prodavatelja ili osobe koja stječe dobra,
4) mora doći do stvarne isporuke dobara iz jedne države u drugu državu članicu,
5) isporuka se mora obaviti za drugog poreznog obveznika ili za pravnu osobu koja nije porezni obveznik, a koja djeluje kao takva u državi članici koja nije država članica u kojoj otprema ili prijevoz robe započinje,
6) dobra u drugoj državi članici moraju biti predmet oporezivanja kao stjecanje unutar EU.

Porezni obveznik koji je korisnik tih dobara, u drugoj državi članici mora za ta dobra:
a) obaviti stjecanje unutar EU,
b) platiti PDV na to stjecanje u državi članici u koju su dobra stigla ili u državi članici koja  mu je dodijelila PDV identifikacijski broj koji je dostavio svome isporučitelju,
c) na svojoj PDV prijavi obračunava PDV po stopi koja se primjenjuje u zemlji u kojoj je njegovo stjecanje unutar EU predmet oporezivanja. Ako ne dođe do stvarne isporuke dobara iz jedne države u drugu državu članicu ili isporučitelj dobara ne raspolaže valjanim PDV identifikacijskim brojem kupca, isporuka se ne može osloboditi PDV-a.

MJESTO OPOREZIVANJA
Mjesto oporezivanja isporuka dobara unutar EU PDV-om određeno je mjestom isporuke dobara, što ovisi o vrsti isporuke i o tome na koji je način isporuka obavljena (članak 12. do 15.).

Temeljna načela oporezivanja isporuke dobara unutar EU su:

1) isporuke dobara za krajnju potrošnju pri čemu kupac prodavatelju dobara nije mogao dati PDV identifikacijski broj oporezuju se prema načelu države podrijetla i isporučitelj dobara obvezan je na takve isporuke zaračunati PDV. Međutim, od ovog načela postoje izuzeci u slučajevima:
a) prodaje novih prijevoznih sredstava, koje se uvijek oporezuju u državi odredišta,
b) isporuka trošarinskih proizvoda, koje se uvijek oporezuju u državi odredišta,
c) isporuka na daljinu koje su oporezive u državi podrijetla dok isporučitelj ne prijeđe prag isporuke odnosno koje su oporezive u državi odredišta kada isporučitelj prijeđe prag isporuke;

2) za isporuke između dva poduzetnika, obveznika PDV-a koji imaju valjani PDV  identifikacijski broj, primjenjuje se načelo države odredišta dobara.

STJECANJE DOBARA
Isporuke dobara na području EU koja isporučuje obveznik PDV-a poreznom obvezniku ili pravnoj osobi registriranoj za potrebe PDV-a oslobođene su plaćanja PDV-a kod isporučitelja dobara, ali se plaća PDV na stjecanje takvih dobara po stopi koja se u pojedinoj državi članici primjenjuje na isporuke takvih dobara.

Stjecanje dobara unutar EU je stjecanje prava na raspolaganje, u svojstvu vlasnika, pokretnom materijalnom imovinom koju prodavatelj ili stjecatelj dobara ili druga osoba u njihovo ime otpremi ili preveze do stjecatelja tih dobara u državu članicu koja nije država članica u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara (čl. 9., st. 1.).

Stjecanjem dobara unutar EU-a uz naknadu smatra se i korištenje dobara koja je porezni obveznik za potrebe svog poslovanja ili druga osoba za njegov račun otpremio ili prevezao u tuzemstvo iz druge države članice u kojoj su ta dobra proizvedena, izvađena, obrađena, kupljena ili stečena ili u koju ih je porezni obveznik uvezao za potrebe svog poslovanja (čl. 9., st. 4.).

Prema navedenom, da bi se radilo o stjecanju dobara na području EU mora doći do otpreme odnosno premještanja dobara iz jedne države članice u drugu državu članicu.

Transakcija stjecanja dobara unutar EU-a oporeziva je u državi članici gdje završava otprema, a PDV plaća stjecatelj – porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a registrirana je za potrebe PDV-a, na stjecanje svih vrsta dobara, dobara koja podliježu trošarinama i novih prijevoznih sredstava.

PDV u EU: Nova pravila za novo tržište
Ksenija Kramar
Ovlašteni porezni savjetnik