Tijekom 2016. godine tržišna cijena dionice Belja nastavila se kretati silaznom putanjom uz pad vrijednosti od 24%. Prosječni dnevni burzovni promet dionicom tijekom ove godine iznosio je 30 tisuća kuna
Belje, dioničko društvo za prehrambenu industriju i poljoprivrednu proizvodnju sa sjedištem u Dardi, proizvodnjom hrane bavi se već više od tri stoljeća, a od početka 2005. godine u sastavu je Agrokor koncerna, najvećeg proizvođača hrane u ovom dijelu Europe. Vlastite farme i oranice osnova su poljoprivredne proizvodnje u Belju.
Prirodne sirovine kontroliranog podrijetla iz vlastitog uzgoja pretaču se u poznate proizvode prehrambene industrije Belja. Objekti tvrtke locirani su na području cijele Baranje, a više od 20.000 ha obradivih površina, brojne farme i industrijska postrojenja kao i 2.000 zaposlenih pokazatelji su veličine i snage Belja.
PREBOGATA POVIJEST
Počeci Belja sežu u davnu 1697. godinu kada je princ Eugen Savojski za svoje brojne vojne uspjehe, osobito za pobjedu nad Turcima kod Sente, od austrijskog cara Leopolda I kao nagradu dobio lijep, ali devastiran posjed u južnoj Baranji. Eugen Savojski je dobiveni posjed, smješten u sutoku rijeka Dunava i Drave, na jugu baranjske regije, organizirao na zapadnoeuropski način.
Posjed je imao upravitelja, a sjedište i uprava su smješteni u mjesto Bilje prema čijem je mađarskom nazivu (Bellye) posjed dobio ime Belje.
U to vrijeme posjedu Belje pripadaju mnoga sela koja se obnavljaju i naseljavaju novim stanovnicima sa zapada. Nakon smrti prvog posjednika princa Eugena, viteza općepriznatog u Europi (Beč, 21. travnja 1736.), posjed je pripao kraljici Elizabeti od koje ga je naslijedila kraljica Marija Terezija, a njime je upravljala Bečka komora sve do 1775. godine.
Marija Terezija 1780. poklanja beljski posjed svojoj kćeri Mariji Kristini i njenom mužu Albertu, a 1825. godine prelazi u ruke nadvojvode Karla Ljudevita koji ga je proglasio neotuđivim imanjem – majoratom. U vrijeme kada u Europi dolazi do ukidanja feudalnog uređenja i velikih promjena u društvenim i gospodarskim odnosima beljski posjed preuzima nadvojvoda Albrecht, nasljednik Karla Ljudevita.
Uspješan razvoj bilježi se tijekom cijelog 19. stoljeća, a 1911. godine u sklopu Belja osnivaju se poljoprivredno-prerađivački kapaciteti za preradu poljoprivrednih proizvoda – Tvornica šećera u Branjinom Vrhu i Tvornica mliječnih proizvoda u Belom Manastiru. Tvornica mliječnih proizvoda bila je u to vrijeme jedna od najmodernijih tvornica za preradu mlijeka s dnevnim kapacitetom većim od 22.000 litara mlijeka.
U sklopu Tvornice mliječnih proizvoda sagrađena je klaonica s tvornicom salame zbog toga što je za obje proizvodnje potrebno hlađenje koje je zajednički sagrađeno i korišteno u proizvodnjama mlijeka i mesa. Iste godine sagrađen je i novi mlin u Belom Manastiru kapaciteta 24 tone na dan. Potom je 1921. godine donesen zakon kojim se Belje proglašava državnim vlasništvom.
Nakon II. svjetskog rata, Belje je bilo opustošeno i razoreno tako da su nakon oslobođenja Baranje uloženi veliki napori za obnovu proizvodnje. Belje mijenja različite organizacijske oblike, a od 1953. godine organizira se kao prvo društveno gospodarstvo kombinatskog tipa na ovim prostorima: Poljoprivredno-industrijski kombinat Belje.
U tom razdoblju izgrađuje se Mesokombinat s ciljem da se stočarska proizvodnja što više finalizira i što je moguće više izvozi. Rekonstruirana je mljekara u Belom Manastiru, a strojarska radionica 1955. prerasta u Tvornicu poljoprivrednih strojeva. Na Belju je 1980. sagrađen sustav za navodnjavanje, došlo je do prilagodbe strukture sjetve sukladno potrebama kombinata, a glavne ratarske kulture su pšenica, kukuruz i šećerna repa.
U to vrijeme sagrađen je pogon za sušenje i doradu sjemenskog kukuruza s tim da je najveći dio proizvodnje bio namijenjen izvozu. U stočarskom dijelu proizvodnje značajna je gradnja moderne farme mliječnih krava u Popovcu (1984.) kapaciteta 938 grla sa slobodnim načinom držanja. Prehrambena industrija Belja započela je proizvodnju svježih krem sireva pod imenom ABC.
Početkom 90-ih dolazi do velikih demokratskih promjena, vojne agresije te okupacije Baranje i Belja. U razdoblju od 1991. do 1998. godine nije se ulagalo u gospodarstvo, zapuštena su polja, obustavljena je proizvodnja u mnogim industrijskim pogonima, uništen je stočni fond te su devastirane kuće i objekti Belja. Baranja je 1998. godine reintegrirana u hrvatsku državu, što je označilo početak obnove i povratka tijekom kojeg Belje ulaže velike napore za osposobljavanje proizvodnje.
POTVRĐENA KVALITETA
Ulaskom u sastav Agrokor koncerna 21. ožujka 2005. Belje gradi svoju budućnost unutar najvećeg proizvođača hrane u ovom dijelu Europe, a s uvođenjem najsuvremenijih svjetskih tehnologija istovremeno prati trend proizvodnje zdrave hrane, ekološke standarde i potpuno je orijentirano tržištu.
Zaštita okoliša i očuvanje biološke ravnoteže, usklađen odnos biljne proizvodnje i stočarstva osnovna su načela poljoprivredne proizvodnje u Belju. Stalno unapređenje kvalitete i poslovanja radi ostvarenja dugoročne strategije potvrđeno je i implementacijom sustava upravljanja: ISO 14001:2004 – sustav upravljanja okolišem, ISO 9001:2008 – sustav upravljanja kvalitetom, OHSAS 18001:2007 – sustav zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, HACCP sustav – sustav analiza opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka te GLOBALGAP – sustav kontrole sigurnosti i kvalitete u poljoprivrednoj proizvodnji.
Primjenom ovih poslovnih normi Belje danas pokazuje svoju usmjerenost kvaliteti kao i razinu ekološke osviještenosti i odlučnost za dosljednu primjenu i provođenje ekološke korporativne kulture i načela održivog razvitka. Uređenjem, korištenjem i ulaganjem u poljoprivredne površine, tvrtka ostvaruje pozitivne društvene ciljeve potičući i razvoj regije u različitim područjima djelatnosti.
Kontroliranom proizvodnjom sirovina na vlastitim oranicama proizvodi se kvalitetna stočna hrana koja je baza za stočarsku proizvodnju na farmama. Stalni sustavi kontrole kvalitete jamče vrhunsko meso i mlijeko s beljskih farmi od kojih nastaju poznati proizvodi prehrambene industrije Belja (brašno, sirevi, suhomesnati proizvodi, vino) čime se postiže sljedivost proizvodnje od polja do potrošačevog stola.
GLAVNA OBILJEŽJA POSLOVANJA
Belje je s 18.600 ha površine lider ratarske proizvodnje, a većina zasijanih kultura koristi se za potrebe vlastitih stočarskih farmi i industrije. Belje u ratarstvu proizvodi pšenicu, ječam, uljanu repicu, suncokret, soju, kukuruz, konzumni grašak i šećernu repu. U industrijskom segmentu, realizacija PC Baranjke u 2015. iznosila je 1.046 tona trajnih proizvoda odnosno 51,66 milijuna kuna prihoda.
PC Mlin u Križevcima zadržao je proizvodnju meljave, a realizirano je 29,97 tisuća tona kukuruznih proizvoda čija je vrijednost iznosila 34,12 milijuna kuna. Tvornica mliječnih proizvoda realizirala je 9,81 tona, što se odnosi na proizvodnju mliječnih sireva, sirnih namaza, polutvrdog i mladog sira. Belje u okviru PC Tvornice stočne hrane proizvodi stočnu hranu za potrebe beljskih farmi te za potrebe tvrtki VUPIK d.d. i PIK Vinkovci te kooperanata i eksternih kupaca.
Dovršetkom izgradnje svih svinjogojskih farmi Belja, prodaja tovnih svinja u PC Svinjogojstvu povećana je na 30,69 tisuća tona odnosno uprihodovano je 268,68 milijuna kuna. Prodaja tovne junadi iznosila je 9,4 tisuća tona, a ukupni prihodi 151 milijun kuna.
U sklopu PC Mliječno govedarstvo proizvedeno je 35,8 milijuna litara domaćeg mlijeka, dok su PC Vinski podrumi realizirali 2,8 milijuna litara vina odnosno 39 milijuna kuna prihoda.
Temeljni kapital kompanije podijeljen je u dvije serije redovnih dionica identičnih karakteristika i prava te ih treba promatrati zbrojno čime vodećih 10 dioničara kontrolira 92,68% temeljnog kapitala kompanije.
Prema javno dostupnim podacima, sustav Agrokor predstavlja 82,37% vlasničke strukture, dok sljedeći dioničar, Koncern Agram (kroz više članica), kontrolira 9,83% temeljnog kapitala.
Dioničari izvan vodećih 10 ukupno posjeduju 2,43 milijuna dionica ili 5,32% temeljnog kapitala kompanije.
Tijekom 2016. godine tržišna cijena dionice nastavila se kretati silaznom putanjom uz pad vrijednosti od 24%. Prosječni dnevni burzovni promet dionicom tijekom 2016. godine iznosi 30 tisuća kuna.
Odjel analize
credos@credos.hr
