Uspješno se borite s krizom i recesijom svih ovih godina, što za velik broj gospodarstvenika na žalost znači samo da uspijevaju preživjeti i donekle ostati na nogama, i sad kad ulazite u zadnju fazu borbe, izmoreni i pretučeni nadajući se kraju meča i proglašenju pobjednika, borbi nije kraj. Rezultat je neriješen i potrebno je izboriti još jednu rundu, onu koja će presuditi i koja će, barem prema predviđanjima vodećih ekonomista i gospodarstvenika regije, trajati čitavu iduću godinu. Poruka je to s nedavno održane, treće po redu međunarodne konferencije o prehrambenoj industriji, 3rd FMCG & Retail Arena 2012, koja je ponovno okupila vodeće ljude iz sektora maloprodaje i prehrambene industrije iz cijele regije. Iako je domaćin ovogodišnje konferencije bio Beograd i Srbija, o čijem se potencijalu i problematici mnogo govorilo, ključna tema bila je Hrvatska, odnosno njen skorašnji ulazak u EU pa tako i izlazak iz Cefte koji će u mnogočemu promijeniti stanje na našem i tržištu susjednih zemalja. No, hoće li tako i biti, to na žalost ne ovisi više samo o nama jer je mnogo vanjskih faktora koji još uvijek potiču neizvjesnost i podrivaju nadu u boljitak. Tako smo blizu, a tako daleko. Sjećam se još 2008., kada se ni približno nije nazirala sadašnja gospodarska agonija, mislili smo treba izdržati godinu dvije i negdje će se prelomiti na bolje. Ulazimo u Uniju, prema tadašnjim nagovještajima 2012., ta dotad će se sigurno sliti strane investicije barem godinu ranije da se stvari poslože i pripreme za tu bujicu blagostanja koju smo svi zamišljali i očekivali. Kako li smo se samo prevarili?! Jednako smo se prešli i po pitanju trajanja više zabranjene riječi i toliko omražene “krize“. Sjećam se jako dobro još prve istovjetne konferencije u Zagrebu 2010. godine i riječi Emila Tedeschija kako još uvijek nismo dotakli dno i kako najgore tek slijedi te da se moramo suočiti s realnim standardom života i kupovne moći. To što je slijedilo nadam se da je prošlo i da gore od ovoga ne može te da scenario Grčke u hrvatskoj režiji ipak nećemo kušati. Valjda smo više dotakli to dno i čini se doveli u realno stanje stvari tako da sad bez posebne euforije možemo krenuti u tu prizemljeniju europsku perspektivu za koju se nadam vrijedi izdržati i boriti se još barem tu jednu dodatnu i dobitnu rundu.
