Piše: Darija Vranešić Bender
U znanstvenom časopisu Nutrients početkom travnja 2020. objavljen je prvi pregledni znanstveni rad koji povezuje smanjeni rizik i smrtnost od gripe i infekcije novim koronavisusom SARS-CoV-2 s primjenom vitamina D. Potpisuje ga skupina američkih znanstvenika pod vodstvom dr. Williama B. Granta iz San Francisca, znanstvenika koji se već godinama intenzivno bavi izučavanjem vitamina D.
U ovome je radu dr. Grant prikazao pregled dosadašnjih spoznaja o mehanizmima utjecaja vitamina D na smanjenje rizika mikrobnih infekcija, s posebnim osvrtom na sezonsku gripu te kliničke i epidemiološke aspekte COVID-19 koji se mogu povezati sa statusom vitamina D.
Tijekom posljednja dva mjeseca izrazit je interes za imunomodulatornim nutrijentima koji bi mogli biti od koristi u prevenciji i boljoj obrani od infekcije SARS-CoV-2. Vitamin D pritom je dobio posebnu pažnju, budući da su iz ranije provedenih studija poznati njegovi pozitivni učinci na obranu od infekcija, posebice sezonske gripe. Boljim uvidom u smrtnost i težinu bolesti u bolesnika s COVID-19 jasno je da najteže oblike bolesti razvijaju kronični bolesnici, posebice pretili, oboljeli od hipertenzije, dijabetesa, malignih bolesti, kroničnih bolesti pluća te starije osobe s komorbiditetima.
Sve navedene skupine u ranijim su se istraživanjima dovodile u vezu s niskim vrijednostima vitamina D. Primjerice, za pretile osobe dobro je poznato da redovito bilježe niske vrijednosti vitamina D budući da se ovaj vitamin topljiv u mastima pohranjuje u masnom tkivu pa ga ima manje na raspolaganju u cirkulaciji. Još jedna rizična skupina su pušači kod kojih je također karakterističan loš status vitamina D.
Prema novom radu dr. Granta, vitamin D mogao bi smanjiti rizik od infekcije SARS-CoV-2 na više načina. Vitamin D potiče oslobađanje molekula koje nazivamo katelicidinima i defenzinima, a te tvari mogu smanjiti stopu replikacije virusa. Ujedno, vitamin D smanjuje koncentraciju proupalnih molekula – proupalnih citokina koji potiču upalu što oštećuje tkivo pluća i vodi ka pneumoniji te istodobno povećava koncentracije protuupalnih citokina koji stišavaju upalu. Epidemiološki pokazatelji ukazuju kako je epidemija buknula u Kini te potom u Europi upravo u vrijeme zime kada su koncentracije vitamina D u krvi bile najniže u populaciji, a broj oboljelih na južnoj hemisferi je malen. Nedostatak vitamina D doprinosi razvoju akutnog respiratornog distresnog sindroma koji predstavlja oblik nepoželjnih kliničkih zbivanja u teško oboljelih COVID-19 bolesnika.
Kako bi se smanjio rizik infekcije, autori preporučuju primjenu visokih doza vitamina D, odnosno povećavanje koncentracije vitamina D u krvi na vrijednosti iznad 75 ili čak 100 nmol/L i potom primjenu nešto nižih doza u svrhu održavanja poželjnih vrijednosti u krvi. Takve pragmatične i empirijske mjere preporučuju i drugi stručnjaci na ovome području, primjerice skupina talijanskih autora pod vodstvom prof. Caccialannze iz Pavie. Iako još uvijek nedostaju opipljivi podaci i prave studije, u ovim vremenima su bitni prilagodljivost i zaključivanje temeljeno na ranije stečenim iskustvima i znanjima.
Što iz svega ovoga može zaključiti “običan čovjek” i kako se zaštititi? Spoznaje o globalnom nedostatku vitamina D u populaciji sve su više u fokusu interesa stručnjaka tijekom posljednjih desetak godina. Ipak, službene preporuke o dodatnom unosu nisu u suglasju s aktualnim spoznajama te se dodatna primjena i važnost kontrole koncentracije vitamina D u krvi prepušta svakom pojedincu, ovisno o vlastitim stavovima i uvjerenjima.
Iako bi prva reakcija bila više se sunčati, kako bismo sintetizirali što više vitamina D u koži, jer priroda je tako predodredila, to ipak nije najbolje rješenje. Neodgovorno i prekomjerno izlaganje suncu zasigurno nije dobar način borbe protiv nedostatka vitamina D. Treba imati na umu da svaka opeklina od sunca s vremenom predstavlja potencijalni rizik za transformaciju u maligne stanice.
Stoga šansu treba pružiti hrani, obogaćenoj hrani i dodacima prehrani, a za teške potvrđene nedostatke vitamina D – lijekovima. Iako malobrojne, postoje namirnice koje sadrže značajne količine vitamina D. Naime, unos ovoga vitamina putem hrane u prosjeku je vrlo malen u populaciji, iznosi svega 20% od ukupnih dnevnih potreba. Najbogatiji prirodni izvor vitamina D3 u hrani su ulja jetre bakalara i drugih masnih riba.
Nadalje, hrana bogata vitaminom D3 obuhvaća ribu (tuna, srdele, skuša, bakalar, haringa, losos), rakove i plodove mora, neke vrste gljiva, kvasac, goveđu jetru i žumanjak jajeta, te namirnice koje su dodatno obogaćene vitaminom D poput nekih margarinskih namaza, mlijeka i žitarica. Čitajte deklaracije, pratite svoj unos, a tijekom hladnijeg i tmurnijeg razdoblja godine posegnite za dodatnim vitaminom D kako biste se zaštitili od manjka ovoga najstarijeg hormona poznatog na Zemlji.
