Svjesni smo činjenice da na tržištu EU ne možemo konkurirati količinama, ali zbog naše bogate tradicije, posebnosti zemljopisnog položaja i prirodnih mogućnosti možemo vrlo uspješno konkurirati raznovrsnošću i ponudom domaćih autohtonih prehrambenih proizvoda i jela, ističe Božica Rukavina, pomoćnica ministra poljoprivrede
Zaštita autohtonih proizvoda ima za cilj povećati vrijednost samog proizvoda, što znači ostvariti višu cijenu na tržištu i time povećati dohodak proizvođaču, naglašava Rukavina.
Autohtoni proizvodi plod su tradicije i povijesti hrvatskih regija. Recite nam nešto više o našim domaćim autohtonim proizvodima? Što to Hrvatska ima za ponuditi, a da je dovoljno prepoznatljivo na međunarodnom tržištu?
Hrvatska zbog svojih posebnosti ima veliki broj poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji kvalitetom i posebnošću mogu uspješno konkurirati na hrvatskom, europskom i svjetskom tržištu. Mnogi od njih su već postali prepoznatljivi kao i zemljopisna područja u kojima se proizvode.
No, isto tako još je uvijek značajan broj onih koje treba otkriti i učiniti prepoznatljivima. U današnje vrijeme, proizvodi čija se proizvodnja temelji na tradicionalnim znanjima i vještinama sve više privlače pozornost potrošača koji su spremni za njih platiti više.
Stoga autohtoni proizvodi pripadaju višoj cjenovnoj kategoriji. Na taj način još više se povećava prepoznatljivost samih proizvoda, regije u kojoj se proizvode i čiji naziv nose, a u konačnici i cijele Hrvatske.
N
adalje, time im se povećava i konkurentnost na tržištu što je jedan od bitnih ciljeva poljoprivredne politike. Svjesni smo činjenice da na tržištu EU ne možemo konkurirati količinama, ali zbog naše bogate tradicije, posebnosti zemljopisnog položaja i prirodnih mogućnosti možemo vrlo uspješno konkurirati raznovrsnošću i ponudom domaćih autohtonih prehrambenih proizvoda i jela.
Ministarstvo poljoprivrede nadležno je za izdavanje oznaka izvornosti, zemljopisnog podrijetla i tradicionalnog ugleda. Koliko je proizvoda dosad dobilo ove oznake? O kojim se sve proizvodima radi?
Na nacionalnoj razini Hrvatske ima 15 poljoprivredno prehrambenih proizvoda registriranih oznakom izvornosti i oznakom zemljopisnog podrijetla.
Šest je proizvoda registrirano oznakom izvornosti: Istarski pršut, Varaždinsko zelje, Ogulinski kiseli kupus/Ogulinsko kiselo zelje, Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, Dalmatinska maraska/Dalmatinska maraška i Neretvanska mandarina.
Devet je proizvoda registrirano oznakom zemljopisnog podrijetla: Meso zagorskog purana, Lički krumpir, Poljički soparnik/Poljički zeljanik/Poljički uljenjak, Drniški pršut, Dalmatinski pršut, Krčki pršut, Baranjski kulen, Virovitička paprika i Slavonski kulen/Slavonski kulin.
U postupku zaštite je još pet proizvoda: ekstra djevičansko maslinovo ulje otoka Korčule, istarsko ekstra djevičansko maslinovo ulje, paška janjetina, međimursko bučino ulje te meso z’tiblice.
Možete li pojasniti proceduru koju određeni proizvođač ili udruga moraju slijediti kako bi proizvod dobio jednu od ovih oznaka?
Zaštita autohtonih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda jedan je od zahtjevnih, i ne suviše jednostavnih postupaka, a kod nas se provodi od 1991. godine.
S obzirom na članstvo u EU Hrvatska je morala uskladiti zakonodavstvo vezano za zaštitu autohtonih proizvoda s pravnom stečevinom EU.
Postupak zaštite naziva na nacionalnoj razini i prijava registracije oznake na razini EU provodi Uprava kvalitete hrane i fitosanitarne politike pri Ministarstvu poljoprivrede.
Zahtjev za zaštitu naziva oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalnog specijaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda Skupina (svako udruženje bez obzira na pravni oblik, sastavljeno uglavnom od proizvođača ili prerađivača istog proizvoda), podnosi Ministarstvu poljoprivrede na propisanom obrascu.
Stručno Povjerenstvo za provedbu postupka zaštite provodi ispitni postupak, što uključuje pismenu komunikaciju i održavanje sastanaka s podnositeljem zahtjeva kako bi se zahtjev doradio i udovoljavao uvjetima.
Ukoliko Povjerenstvo utvrdi da zahtjev udovoljava uvjetima, informacija o podnesenom zahtjevu objavljuje se u Narodnim novinama, a predmetna specifikacija objavljuje se pak na internetskim stranicama Ministarstva.
Od trenutka objave informacije počinje teći rok za prigovor u kojem svaka fizička ili pravna osoba može u roku od 30 dana, podnijeti prigovor na zahtjev. Na zahtjev podnositelja prigovora, može se najviše za 30 dana produžiti rok za dopunu prigovora koji uključuje podnošenje dodatnih dokaza i dokumentacije.
Nakon isteka roka za prigovor (ukoliko ne bude podnesenih prigovora), odnosno nakon donošenja odluke o prigovoru, ukoliko je rješenje Ministarstva poljoprivrede pozitivno, i oznaka se zaštiti, zainteresirane fizičke ili pravne osobe koje proizvode ili prerađuju predmetni proizvod mogu kontrolnom tijelu podnijeti zahtjev za potvrđivanje sukladnosti (certificiranje) sa specifikacijom proizvoda.
Nakon završenog postupka nacionalne zaštite i certifikacije potrebno je poslati zahtjev za registraciju proizvoda na razinu Europske unije. Udruženje priprema potrebnu dokumentaciju, dostavlja Ministarstvu poljoprivrede, koje istu zatim prosljeđuje EK i na taj način je pokrenut postupak registracije oznake na razini EU.
Postupak zaštite na EU razini vrlo je sličan postupku nacionalne zaštite i strogo je propisan. Ukoliko, nakon propisane procedure ne bude podnesenih prigovora, stranke postignu sporazum ili Europska komisija odbije prigovor, oznaka se registrira i upisuje u registar Europske unije (DOOR baza podataka).
Tada je proizvod zaštićen na području cijele EU i navedena zaštita je vremenski neograničena. Na ovaj način registriran naziv proizvoda zaštićen je od svake zloupotrebe koja bi mogla dovesti potrošača u zabludu glede pravog podrijetla proizvoda. Navedeno obuhvaća primjerice stavljanje na tržište proizvoda identičnog naziva.
Kako nacionalne oznake pomažu proizvođačima u njihovom nastupu na tržištu?
Zaštita autohtonih proizvoda ima za cilj povećati vrijednost samog proizvoda, što znači ostvariti višu cijenu na tržištu i time povećati dohodak proizvođaču. Posebno je važno da proizvodi sa zaštićenom oznakom garantiraju potrošaču kvalitetu i specifičnost tog proizvoda.
Nadalje, to je i značajan doprinos ruralnom razvoju u smislu prepoznatljivosti kako samog proizvoda, tako i područja u kojem se proizvodi. Ovaj ekonomski efekt može se postići kroz turizam.
Već je spomenuto kako postupak zaštite oznake na nacionalnoj razini može pokrenuti samo skupina proizvođača pa slijedom toga osnivanje interesnih udruženja po uzoru na razvijene zemlje EU ima značaj i u zajedničkom nastupu na tržištu odnosno zajedničkim promidžbenim aktivnostima.
Kako je ovaj sustav označavanja organiziran na razini EU? Što europske oznake donose hrvatskim proizvođačima?
Politika kvalitete predstavlja zaokret u zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU. Osnova politike kvalitete je stvaranje sustava zaštite i podizanja vrijednosti i posebnosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, posebice proizvoda s oznakom izvornosti i oznakom zemljopisnog podrijetla kao i proizvoda s posebnim svojstvima koja proizlaze iz tradicionalnih načina njihova spremanja i imaju tzv. tradicionalno obilježje.
Na razini EU od 1992. do danas zaštićeno je sveukupno 1178 naziva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Među njima je 573 proizvoda zaštićeno oznakom izvornosti, 565 je zaštićeno oznakom zemljopisnog podrijetla i 40 proizvoda zaštićeno je oznakom tradicionalnog ugleda.
Hrvatskim proizvođačima autohtonih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda omogućena je registracija proizvoda na EU razini koju uživaju proizvođači u drugim zemljama članicama Europske unije.
Uz to, omogućeno im je korištenje znaka koji predstavlja garanciju potrošačima da se radi o proizvodu kojemu je priznata i zaštićena posebnost uvjetovana karakteristikama područja iz kojeg potječe, ljudskim faktorom, samim karakteristikama proizvoda, sirovine, tradicionalnim metodama proizvodnje i sl.
U ovom trenutku dva su proizvoda u postupku registracije oznake na razini EU: Istarski pršut i Varaždinsko zelje. Nakon postupka registracije oznaka proizvoda ulazi u DOOR bazu podataka, proizvođači stječu pravo korištenja EU oznaka, a registrirani naziv proizvoda će biti zaštićen na cijelom tržištu EU.
Što se ulaskom u EU promijenilo u pogledu tretmana hrvatskih autohtonih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda? Na koji način hrvatska država i vi kao resorno ministarstvo planirate poticati proizvodnju i plasman autohtonih proizvoda?
Osnovna zadaća nam je poticati proizvođače na postupak zaštite autohtonih proizvoda, te na njihovo uključivanje u sustave kvalitete, što i činimo već duži niz godina edukacijom proizvođača kroz različite radionice, seminare, projekte, pružanjem pomoći u povezivanju proizvođača i znanstvenih institucija radi pripreme dokumentacije potrebne za pokretanje zaštite na nacionalnoj razini, sufinanciranjem manifestacija kao oblika promotivnih aktivnosti sl.
Ulaskom u EU otvaraju nam se nove mogućnosti da mjerama ruralnog razvoja, koje su u fazi izrade, za programsko razdoblje 2014.-2020. proizvođačima sufinanciramo troškove nastale ulaskom u sustav kvalitete, odnosno tijekom njihove uključenosti u jedan od sustava kvalitete.
Ti troškovi podrazumijevaju administrativne troškove, troškove kontrole, certifikacije – utvrđivanja sukladnosti sa specifikacijom proizvoda, laboratorijske analize i dr.
Važno je naglasiti da će se sufinancirati samo proizvodi koji su postigli registraciju i zaštitu na EU razini. Zbog toga nam je cilj da što više naših autohtonih proizvoda zaštitimo na razini Europske unije. Uz to, kroz mjere ruralnog razvoja moći će se sufinancirati i različite aktivnosti kojima je cilj promoviranje.
Italija je izradila registar autohtonih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kao osnovu strategije razvoja ove djelatnosti. Postoje li naznake da bi se i kod nas moglo postupiti na sličan način kako bi se bolje uredilo domaće tržište autohtonih proizvoda?
Trenutno u RH nemamo registar autohtonih proizvoda, ali svjesni smo značaja i potrebe takvog jedinstvenog nacionalnog registra. Radimo na njegovoj uspostavi i vjerujemo da ćemo ubrzo i mi imati registar po uzoru na Italiju i druge zemlje EU.
Za uspostavu registra nužan je doprinos lokalne samouprave koja će također biti aktivno uključena u njegovu izradu. Ovaj registar imat će višestruku korist, a svakako da je jedna od njih i doprinos boljem uređenju tržišta autohtonih proizvoda.
